Državna štednja zavrnula špine

LOVREĆ - Priključci za vodu i sanacija glavne mjesne prometnice trenutačna su briga Lovreća, saznajemo od Željka Bekavca, donačelnika općine Lovreć.
- Voda je već potekla u 120 kućanstava Lovreća i Studenaca, no čitava Općina ima 600 kućanstava, pa tako 450 kuća još uvijek čeka na priključak - pojašnjava on. - Novac je, naravno, osnovni problem, jer bez njega se ne može dovršiti skupa regionalna mreža kojom voda od glavnog cjevovoda stiže do kuća.
- Prvih 120 kućanstava koja su se na vrijeme odazvala prikupljanju novca od 1800 maraka po priključku imalo je sreće. Od njihova novca sakupljeno je oko 200 tisuća maraka, a Država je pripomogla sa još 800 tisuća i izgrađen je dio vodovodne mreže do njihovih kuća. Na žalost, država je sada u najnovijim mjerama štednje zavrnula slavinu, pa ne znamo kako će se i kada izgraditi cijevi do ostalih kućanstava - govori Bekavac.
- Nakon ovih prvih uloženih milijun maraka, trebalo bi još oko četiri milijuna maraka da se voda dovede i do ostalih kuća. Brojka je zastrašujuće visoka i jasno je da mještani sami to neće moći financirati. No, čekalo se 50 godina i na prve priključke, pa će se valjda izdržati i dalje, dok država opet ne uzmogne pomoći - kaže Bekavac. Proširenje glavne mjesne prometnice drugi jeprioritet koji će se puno lakše riješiti. - Uskoro se planira rekonstrukcija 400 metara ceste u centru. Cesta je opasna, trošna i preuska, a frekvencija joj je golema. Njome prolazi promet čitave Hercegovine i Bosne, pa ne treba posebno objašnjavati važnost sanacije, iznosi donačelnik.
- Kolnik će se sa sadašnjih šest metara proširiti na sedam, a izgradit će se i pločnici za pješake kojih sada uopće nema. Radovi će potrajati oko mjesec dana, a država će u uređenje investirati oko milijun i pol do dva milijuna kuna. Jedini problem, za sada, jesu dvije kuće oko kojih rješavamo pitanje imovinsko-pravnih odnosa - kaže Bekavac.
On napominje kako je od osnutka općine koja broji 3500 stanovnika, između kojih je 120 osnovaca, otkada se Lovreć odvojio od Imotskoga i sam brine o razvoju, napravljeno dosta za kraj. Za razliku od suživota s Imotskim kada se, po njemu, u Lovreć nije ulagalo ništa, okosnica naplate poreza, sada im je tvornica PVC-a Dolomiti i 200 do 300 obrtnika, većinom građevinara. No, obrtnicima duguje država, pa oni ne mogu plaćati porez općini, a općina tada traži financijsku pomoć od države, i tako sve ide u već poznati zatvoreni krug nakon kojeg se razmišlja o ukidanju općina.

Babićeva ostavka
LOVREĆ - Ante Babić je dao ostavku na mjesto načelnika Lovreća, objašnjavajući to privatnim razlozima, i zaposlio se u Dubrovačkoj banci u Imotskom. Dužnost načelnika još uvijek obnaša volonterski, dakle u slobodno vrijeme. Hoće li se i prije službenih lokalnih izbora odabrati novi načelnik Lovreća ili će se novac namijenjen za plaću načelnika do daljnjega čuvati u mršavom općinskom proračunu, još se ne zna.

Imotska poduzeća zrela za stečaj

IMOTSKI - Na sjednici Gradskoga vijeća, a na prijedlog Mladena Šućura, predsjednika kluba vijećnika HDZ-a, uz samo jedan suzdržani glas, prihvaćena je odluka da se Trg imotskih iseljenika, prostor ispred stare Pošte i bivšeg kolodvora, preimenuje u Trg dr. Franje Tuđmana. Bez ikakve rasprave prihvaćene su i odluke o osnivanju Osnovne glazbene škole u samostalnu ustanovu koja je do sada radila u sastavu Narodnog sveučilišta, odluka o obračunu Gradskog proračuna za prošlu godinu te izvješće o izvršenoj reviziji proračuna Grada za 1999. godinu. Jednoglasno je prihvaćen i prijedlog gradonačelnika Ante Lončara da se za člana Poglavarstva izabere prof. Matko Rudež (HČSP) umjesto Željke Gudelj Velage (HSS) koja je još prošle godine dala ostavku. Vijećnici su izrazili oštar protest protiv svih koji su glasovali za Deklaraciju o suradanji s Haaškim sudom.
U vrijeme trajanja Aktualnog sata vijećnici su pokazali interes za brojne probleme svojih naselja. Dalibor Buljan Klapirić upitao je gradske oce do kada će dio gradske kanalizacije teći Ulicom B. Bušića. Zadovoljio se odgovorom gradonačelnika da će to biti riješeno. Mate Kutleša je pitao koliko ima na raspolaganju novca za gradnju vodovoda kroz Vinjane Gornje. Ima dovoljno jer ga zajednički grade Imotski, županija i Hrvatske vode. Vijećniku Stipi Maršiću odgovoreno je da će početi gradnja 200 novih grobnica kad građani za to pokažu interes, a gradnja mrtvačnice kad se osigura oko četiri milijuna kuna. Velimir Ćosić pitao je do kada će nesmetano privatnici uništavati i privatizirati dio izletišta Gaj, do kada će promet u gradu imati karakteristike Bangladeša jer je danas od Osnovne škole do kolodvora velika opasnost životima učenika. Na njegovo pitanje kakvo je stanje u imotskim poduzećima te zbog čega gradska vlast ne digne svoj glas u zaštitu barem još onih nekoliko stotina zaposlenih, odgovoreno mu je da su sva poduzeća zrela za stečaj i drugog rješenja nema. Tome u prilog je i jučerašnje isključenje električne energije Agrokoki.
Ivo Gudelj
("Slobodna Dalmacija", 19. travnja 2000.)

Pomor zečeva u Lovreću

LOVREĆ - Među lovcima Lovačke udruge Gradina iz Lovreća opravo je opsadno stanje. Naime, ti vrijedni čuvari lovišta pronašli su na području svoga lovišta u Lovreću i Studencima već 20-ak uginulih divljih zečeva. - Svaki sat primamo dojavu o novim uginulim zečevima - riječi su Tomislava Jelića, jednog od članova te udruge. - Hitno smo reagirali, poslali uzorke uginulih životinja na analizu u Veterinarski zavod u Splitu i sa zebnjom očekujemo rezultate nalaza. Koliko pamtim, ovako nešto se nije dogodilo u posljednjih 15 do 20 godina. I baš kada smo nakon dugog vremena učinili sve da zaštitimo ovu vrstu divljači, izgrađujući pojilišta i hranilišta, zadesila nas je ova tegoba. Praktički svi članovi Udruge Gradina su na terenu i pretražuju lovišta - veli Jelić.
- Vidio sam divljeg zeca u neposrednoj blizini moga sela kako nekontrolirano dolazi na pojilište - riječi su Marijana Rupčića. - Tresao je glavom, skakao i do metra u vis, te teturao. To još nisam doživio. Lovci su u strahu da nepoznata epidemija nije pokosila veći broj zečeva te su alarmirali veterinarske službe i stručnjake.
Braco Ćosić
("Slobodna Dalmacija", 19. travnja 2000.)

Fra Vjeko Vrčić dobitnik Nagrade za životno djelo Županije Splitsko-dalmatinske

IMOTSKI - Županijska skupština prihvatila je prijedlog Odbora za javna priznanja za dodjelu nagrade, pa je Nagradom za životno djelo nagrađen i fra Vjeko Vrčić, umirovljeni župnik u franjevačkom samostanu u Imotskomu. Obrazloženje je moglo biti vrlo kratko - nagrada za zapažene uspjehe na vjerskom i kulturnom poslu.
Fra Vjeko je rođen 1914. godine u Imotskomu. Franjevačku gimnaziju završio je u Sinju, a Teologiju u Makarskoj.
- Nakon završetka Teologije, priča nam fra Vjeko - svećenički rad sam počeo kao profesor na Franjevačkoj klasičnoj gimnaziji u Sinju od 1939. do 1945. godine. Kad je nakon onoga rata gimnazija bila ukinuta, posvetio sam se pastoralnom radu.
Tako nam reče da je u Metkoviću službovao od 1945. do 1958. godine, zatim u Vrgorcu od 1967. do 1982. i u Imotskomu od 1961. do 1967. gdje je bio i župnik i dekan u tim gradovima. Na kraće vrijeme bio je župnikom u Runovićima i Igranima.
Iako je napunio 86 godina života i 62 godine svećeničkog rada, još se ne predaje. Svako jutro ustaje u 5.30 sati i sprema se za držanje jutarnje mise, a uz to svake nedjelje i blagdana u crkvi sv. Frane drži večernju misu i propovijed.
- Uvijek sam posebnu pozornost posvećivao odgoju mladeži na satovima župskog vjeronauka. Tu sam postigao veliki uspjeh jer se radilo o mladim osobama. Odmah nakon Drugog svjetskog rata teško je bilo biti župnik. Tada, recimo, u dolini Neretve nije bilo dovoljno svećenika, pa sam ja morao opsluživati potrebe vjernika u susjednim mjestima pa i obližnjim selima zapadne i istočne Hercegovine.
- Vaše slobodno vrijeme?
- Malo ga je bilo. Posvećivao sam ga kulturi. Imao sam veliku sklonost prema lokalnoj povijesti i lijepoj književnosti. Bavio sam se slikanjem i glazbom.
- I tako su nastala neka Vaša djela?
- Na 250 stranica napisao sam knjigu Neretvanske župe, pa na 140 stranica knjigu Vrgorske krajine u kojima sam opisao sve karakteristike župe tih područja. Nakon toga sadržaj svih mojih knjiga uglavnom je vezan za područje Imotske krajine. Najprije Župe Imotske krajine u dvije knjige na 600 stranica, pa Plamena Imotske krajine 1990. godine koju naš samostan tiska još jednom 1966. godine na 440 stranica. Objavio sam i dva romana. Posljednji bijeg, o bijegu imotskih franjevaca pred Turcima i Plamen iz kamena o životu nadbisupa fra Šimuna Milinovića iz Lovreća. Objavljene su i novele Govori župnik i pjesme Labuđi pjev.
Ne smije se zaboraviti još tri projekta fra Vjekinih ruku djela. To su muzej, knjižnica i arhiv samostana. U knjižnici je desetak tisuća knjiga tiskanih od 15. stoljeća do naših dana. U arhivu se čuvaju dokumenti od izgona Turaka, a muzej je nezaobilazno mjesto za brojne turiste, dječake ekskurzije i vjernike koji kroz Imotski prolaze na putu k Međugorju. Da ništa drugo nije učinio osim prikupljanja izloženih eksponata i uređenja prostora u kripti crkve - dovoljno bi bilo za fra Vjekino životno djelo. A mogao je lako ostati bez muzeja. Početkom šezdesetih ondašnja vlast je bila sve pripremila za trajnu zabranu, ali je, na sreću, sve spasio dr. Cvito Fisković koji je na molbu fra Vjeke hitno napisao rješenje o muzeju kao spomeniku kulture što određuje Regionalni zavod za zaštitu spomenika kulture u Splitu.
Fra Vjeko je tri puta odbacio vojničku uniformu. Uoči Drugog svjetskog rata u Petrovaradinu služi šestomjesečni vojni rok. U ožujku 1941. godine dobiva poziv da se javi u 24. pješadijski puk u Kosovskoj Mitrovici kao vojni svećenik u činu kapetana, a kapitulaciju stare Jugoslavije dočekao je u Kumanovu. Reče nam da mu je najteže bilo na dvomjesečnoj vježbi u Pločama pedesetih godina gdje je bio u kažnjeničkoj četi s političkim zatvorenicima i informbirovcima.

Fra Vjeko: Sretan sam jer nisam zaboravljen
Sretan sam kad vidim da nisam zaboravljen i da je moj rad primijećen. Ima ovakvih još na stotine u našoj županiji. Na ovo priznanje bit će ponosni i moji župljani, od Imotskoga, preko Vrgorca, Runovića i Igrana do Metkovića. Nek se zna tko im je bio župnik.
U fra Vjekinoj radnoj sobi za neka buduća vremena pripremljeno je njegovo autobiografsko djelo "Moj životopis", roman "Tvrdac" i više od 500 članaka objavljenih u novinama i stručnim časopisima, uglavnom iz povijesti, arheologije i etnologije Imotske krajine.

Sve imotske vode pod jednom kapom

IMOTSKI - S prvim danom ove godine sa svojom djelatnošću počelo je Trgovačko društvo za obavljanje vodoopskrbne djelatnosti "Vodovod Imotske krajine" d.o.o. S tim nazivom ovo trgovačko društvo, koje će svoj osnovni zadatak imati u skupljanju, prečišćavanju i distribuciji vode na cijelom području Imotske krajine, registrirano je još 28. svibnja 1999. godine kod Trgovačkog suda u Splitu. Direktor ovoga društva je diplomirani inženjer Luka Ćorić. Kakve su zadaće ovoga društva kada se ima u vidu široki spektar djelatnosti, doznali smo u kratkom razgovoru s ing. Ćorićem.
- Iz registracije društva vidljiva je naša djelatnost, a utemeljenjem društva stvaraju se preduvjeti da se s jednoga mjesta stručno i kompetentno povede briga o vodovodnom sustavu na cijelom području Imotske krajine, kao i o sustavu za prečišćavanje voda, koje je do sada bilo pod ingerencijom komunalnog poduzeća "Topana". Mi smo i pravni sljedbenici "Topane", pa smo i od 1. veljače, a konkretno s početkom ožujka preuzeli kako distribuciju, tako i naplatu vode iz vodovoda kako za gospodarstvene subjekte, tako i za građanstvo. U društvu je trenutačno uposleno 20 djelatnika, a s ulaženjem u pravi posao bit će i 45 djelatnika od čega ćemo preuzeti i djelatnike "Topane", koji su bili vezani za rad na vodovodu.
- Kakvo je trenutačno stanje s opskrbom vode na području Imotske krajine?
- Golem je to sustav, samo kada se ima u vidu ulaganja države u vodovodni prsten oko Imotske krajine, da ne govorimo o lokalnim mrežama. Stanje kakvo je zatečeno bilo je, rekao bih, poprilično "raštimano" od mnogobrojnih neispravnih i neregistriranih priključaka, do stanja na samoj vodocrpnoj stanici na izvorištu rijeke Vrljike. Recimo samo na takozvanom Starom vovododu zatekli smo 40 posto ispravnih pumpi, a da o sustavu za kontrolu kvalitete i ispravnosti vode i ne govorim.
Zbog toga smo upravo u fazi nabave suvremenog uređaja za laboratorijsku kontrolu kvalitete vode na vodocrpilištu, pa uz kupnju vodomjerila za Runoviće i Slivno to su i prve investicije ovoga Trgovačkog društva.
- Kako će teći financiranje "Vodovoda Imotske krajine"?
- Teško kao i svuda, no naplatom vode od svih potrošača, s područja Imotske krajine, sredstvima Županije i sredstvima imotske lokalne samouprave. No, kakvo je stanje tu, govori i činjenica da su nam već sada dužni 1,7 milijuna kuna, bez obzira na potpisanu obvezu isplate.
Braco Ćosić
("Slobodna Dalmacija", 10. travnja 2000.)

Od Nogala vodovod pun tajni

IMOTSKI/SLIVNO - Ne jenjava napetost među pučanstvom Slivna u općini Runovići, glede izgradnje četiri kilometra vodovodnoga kraka od njihova zaseoka Nogali prema Opačcima u susjednoj BiH, potvrdio nam je to i Mićo Vuletić, jedan od najgovorljivijih predstavnika Mjesnog odbora Slivno, kada je u pitanju izgradnja vodovoda.
Pored naših prosvjeda, dopisa ministarstvima, Županiji, inspekcijama, izgleda da nikoga nije briga to što se radi u blizini Slivna. Sada je svakome jasno da se taj dio vodovoda, koji se kani prispojiti na naš magistralni vod u Nogalima, radi bez projekta, gređevinskih dozvola, planova - tvrdi Vuletić. Misteriozno je to što se ne zna tko ga financira, pa konačno i otkuda sredstva. Paralelno s vodovodom proširuje se i cesta, a to je još jedan granični prijelaz više. Svi u Slivnu pitamo se tko stoji iza toga. Uostalom, znademo, ali nam nije jasno da se i dan-danas mogu događati zakulisne igre i da netko, siguran sam, novcem od poreznih obveznika gradi vodovod, dok još u žednome Slivnu niti jedna kuća nema pitku vodu - ogorčen je Vuletić. Tvrdim da Županijski ured za ceste nije upoznat, niti ima bilo kakve veze s izgradnjom neke nove prometnice uz granicu sa susjednom BiH - rekao je pročelnik ureda Ivo Peko. Sve promentice prema granici su u kategoriji državnih cesta, pa bi mi, prema tome, znali o nekoj novoj prometnici Slivno-Opačci. Osobno sam upoznat s izgradnjom kraka toga vodovoda, no za to se trebate obratiti Općini Runovići.

DIREKTOR VODOVODA IMOTSKE KRAJINE ing. LUKA ĆORIĆ: S projektom nemamo ništa U novoutemeljenome poduzeću "Vodovod Imotske krajine d.d." direktor ing. Luka Čorić bio je kratak: — Kod nas ta investicija nije zavedena. S tim projektom zaista nemamo ništa, a niti znademo odakle se on financira.

Komemorativni skup za Josipa Jovića

ARŽANO - Povodom 9. obljetnice smrti prve žrtve Domovinskog rata Josipa Jovića u njegovom rodnom Aržanu jučer je održan komemorativni skup. Na skupu su uz županijske i općinske čelnike prisustvovali i mnogobrojni mještani. Misu zadužnicu koja je potom održana u aržanskoj crkvi uz okupljene svećenike iz gotovo svih imotskih župa predvodio je vojni ordinarij msgr. Juraj Jezerinac. (MJ)
M. Jović
("Novi list", 1. travnja 2000.)