Eksplozija nezadovoljstva nakon otpuštanja 26 radnika Vodogradnje

IMOTSKI — Otkazi dvadeset šestorici djelatnika Vodogradnje d.d. Imotski, koje je potpisao stečajni upravitelj Zvonko Silić, podigli su prašinu u ionako osjetljivoj gospodarsko-socijalnoj situaciji u Imotskom. U "Vodogradnju", nekad uzornu građevinsku tvrtku, uveden je stečaj 1. ožujka, te je nakon toga zatvoreno gradilište investicijski najjačeg objekta u Imotskoj krajini, poslovno-parkirališnog središta. Otkazi su doveli ovu tvrtku pred najtežu situaciju od njezina utemeljenja. Djelatnici, ogorčeni nakon uručenja rješenja o otkazu, otvorili su dušu i, kako kažu, ono što se još od 1995. godine gomilalo u tvrtki i u njima provrilo je u bujicu kojoj se ne vidi kraja. — Zamislite, ja sam stvarao Vodogradnju, 27 godina sam u njoj, a sada mi neki "unuci" sa strane pišu otkaze i tjeraju me na ulicu — ogorčen je Ivan Ljubičić Lala, ekonomist po struci. Ostali su mi dužni 74 tisuće kuna, 28 mjeseci plaće nismo okusili, a sad otkazi. Stečajni upravitelj Silić je dvolična osoba. Kada je ušao u firmu, a bio je svega par puta, rekao nam je da mu se možemo slobodno, kao i gospodinu Ćudini iz Trgovačkog suda, obratiti. No, nakon par dana drsko kaže da možemo razgovarati samo preko odvjetnika. Ma kakav je to pristup nama koji smo stvorili Vodogradnju? No misli ipak da je to maslo dvojca koji je uništio Vodogradnju. U prvom redu je to Ivan Smoljko. Zamislite, oni sugeriraju stečajnom da radnika, koji godinama radi na rešetki u kamenolomu, koji ima šestero djece, od toga dvoje bolesne, žena ne radi, pošalje kući. Sramota. Ja radim 25 godina i sada ti dođe neko iz Trilja i Dicma i pošalje te kući, nastavlja Ljubičić. — Dvadeset godina sam u firmi, vidio sam dobra i zla, ali ovakve pljačke doživio nisam — jada se Ante Kujundžić. Stečaj u postupku, svi trebaju čekati mišljenje Silića, a gospodin Boro Bašić privatnim zakulisnim radnjama, na privatno gradilište odnosi željezne šipke. Za uzvrat, čujem, dobiva mercedes. Potom tri godine nije održana Skupština dioničara, a moju dionicu stavlja Smoljko pod hipoteku. To je za krivičnu prijavu. Osobno mislim da u Vodogradnjinu mutežu prste ima i aktualna vlast u samom gradu Imotskom. Privatni strojevi Ivana Smoljka rade u kamenolomu i on sada preko Silića daje otkaz svome sinu i nećaku kao forme radi, a ostavlja ih raditi na svojim strojevima u kamenolomu. To je čisti kriminal. Mi nećemo stati na ovome, ići ćemo do kraja — rezolutan je Kujundžić. — Uvjeravam svakoga da firma samo od kamenoloma može živjeti, samo da se spriječi pljačka na kapiji i među računima. U firmu treba ući krim-policija jer to što se događa tu, malo je primjera u Hrvatskoj — ogorčen je Željko Odavić koji je nakon 20 godina rada dobio otkaz. — Tim kriminalcima ova država treba stati na rep, jer to što su učinili u samo nekoliko godina to je presedan — riječi su Ivana Puljića, jednog od onih na crnoj listi Zvonka Silića. Slično mišljenje mogli smo čuti i od Mladena Gudelja te još nekih djelatnika koji će već u ponedjeljak blokadom ulaznih vrata u firmi te sudskim putem tražiti svoja prava. S druge, pak, strane, na naš upit o otkazima i gnjevu radnika, Boro Bašić, jedan od čelnih ljudi Vodogradnje, izjavio nam je da duboko suosjeća s otpuštenim djelatnicima, ali da za komentar moramo pitati stečajnog upravitelja. Zvonko Silić, stečajni upravitelj, samo je komentirao da proces stečaja nalaže i otpuštanje djelatnika, a da on nije u nekoliko dana mogao ocijeniti komu će se uručiti otkazi te da je konzultiran od čelnih ljudi.
B. Ćosić
("Slobodna Dalmacija", 13. svibnja 2000.)

Rodilište neće biti zatvoreno

IMOTSKI (Stina) - Zbog višemjesečnih financijskih poteškoća u kojoj je zapalo imotsko rodilište, jučer je održan zajednički sastanak gradonačelnika Imotskog Ante Lončara s načelnicima svih imotskih općina suosnivača rodilišta. Dogovoreno je kako će se tijekom ove godine iz općinskih proračuna za tu važnu ustanovu prikupiti 300 tisuća kuna. Uz novčani iznos Ministarstva zdravstva, koje je na račun rodilišta već uplatilo 350 tisuća kuna, sa zadovoljstvom je konstatirano kako će novčana sredstva od 650 tisuća kuna biti dostatna za poslovanje rodilišta te da tijekom ove godine ne prijeti zatvaranje. Na sastanku je izraženo veliko zadovoljstvo i postignutim razgovorom predstavnika općina sa županom dr. Branimirom Lukšićem koji je za daljnji izlaz iz financijskih teškoća rodilišta tijekom sljedeće godine takoder obećao pomoć. (M. J.)
("Novi list", 5. svibnja 2000.)

Imotski u mraku - kaos u gradu

IMOTSKI - Grad Imotski, koji ove godine treba obilježiti 1050. obljetnicu od prvog spomena svog imena, upravo ovih dana doživljava i svoju svojevrsnu dramu. I s njim, dakako, Imoćani kojima je ovaj grad jedini i najdraži, mjesto njihova rođenja, a i mjesto njihova posljednjeg počivanja. Isključivanje javne rasvjete od Elektrodalmacije zbog neplaćenih dugovanja grada samo je kap koja je prelila čašu žuči, koju već poodavno ispijaju Imoćani. Kada se tomu dodaju i neke osobne nesreće imotskih obitelji čija su djeca već u gipsu zbog slomljenih nogu te na deseci starijih osoba koje su zbog mraka na imotskim ulicama uganule ruke i noge, onda ta čaša sadrži puno više gorčine. Nekoliko tvrtki u stečaju, ostale pred stečajem ili likvidacijom, nešto više od 3000 registriranih na birou rada, na stotine njih koji rade na crno, huligansko svakovečernje ponašanje mladeži iz ruralnih sredina kojima Imotski služi za iživljavanje, masovne tučnjave po diskačima nakon čijih finala ni imotska Hitna pomoć nema više konca za šivanje rana, nekolicina bahatih vlasnika kafića, koji i pored prijava i upozorenja policije nastavljaju raditi do u sitne jutarnje sate, propast jedinog imotskoga športskog kolektiva NK Imotski, nemogućnost lokalne uprave da financira predškolski odgoj, uzurpiranje gradskih površina, kritično stanje u prometovanju imotskim ulicama, sve više djece pod kotačima automobila, pojedine obitelji na rubu gole egzistencije, propala trgovina i dalje bauk tzv. meke granice sa susjednom Hercegovinom, porast droge kod mladeži, alkoholizam u stravičnom porastu, rodilište nakon 70 godina rada pred zatvaranjem, kanalizacija koja danima poplavljuje pojedine ulice u gradu, grad bez iti jednoga hotelskog kreveta, bez javnog WC-a. Konačno, sve ovo spomenuto rekli bismo da je dovoljno da je Imotskom voda došla preko glave, a da se u njoj i guše njegovi stanovnici. Isključivanje javne rasvjete konačno bi moralo otvoriti oči ljudima da konačno spoznaju gorku istinu o svome gradu, koji je bio nekoć najjače trgovačko središte Dalmatinske zagore, a po svojim urbanim obilježjima po mnogo čemu blizak starom Splitu ili Zagrebu. Hoće li ova posljednja crna zavjesa koja je prekrila grad Imotski potaknuti njegove čelne ljude da se ostave politiziranja i svađa sa svojim političkim neistomišljenicima, oporba koja kroji planove o preuzimanju vlasti po imotskim kafićima, da se udruže te da se zajedno sa svojim građanima okrenu prema spomenutim problemima, a ako je potrebno, s 30 autobusa krenuti s njima na Markov trg u Zagreb te Račanima i Mesićima i ostalima kazati da tamo na jugu Hrvatske postoji grad i krajina koja je pred konačnom propašću te da je ovom narodu dosta vrpci, svađa i prepucavanja, da im treba rada i kruha. Ima li konačno u ovom imotskom zlokobnome mraku ikakve naznake tračka svjetlosti da bar Imoćani mogu vidjeti onu brojku od 1050 godina spomena svoga grada.

Platite komunalije i eto struje!
— Rješenje možemo vrlo brzo pronaći — riječi su gradonačelnika Ante Lončara. Ako građani plate svoju obvezu, a to je komunalna naknada iz koje se i plaćaju troškovi javne rasvjete, za samo nekoliko dana ona će biti uključena. Inače, ja ne vidim drugog rješenja. Naime, još 1997. Grad je na ime troškova javne rasvjete mjesečno plaćao 4 do 5 tisuća kuna, a danas, kada na svakome mjestu imamo lampione i kada je svaka ulica rasvijetljena, troškovi su i do 40 tisuća kuna. Toga novca u proračunu nemamo. Mislim kako bi prijedlog da Elektrodalmacija u svom obračunu uključi i naplaćivanje komunalne naknade bio jedno od rješenja izlaska iz krize, kazao je Lončar.