|
Imotski u tisku |
Otvoren telekomunikacijski objekt u Lokvičićima
SPLIT, 18. kolovoza - Kao dio poslovnog plana za ovu godinu, Hrvatske telekomuninikacije -Telekomunikacijski centar (TKC) Split, u petak je dobio novi telekomunikacijski objekt u Lokvičićima pokraj Imotskoga. U pogon ga je pustio upravitelj TKC-a Split Juraj Buzolić. Novi objekt prostire se na 130 metara četvornih, gdje je instalirano novo digitalno komutacijsko čvorište sa 512 telekomunikacijskih priključaka. Ono je svjetlovodnim kabelom i digitalnim prijenosnim sustavom povezano na nadređeno čvorište Imotski. Pripremljen je i prostor za organiziranje poštanskog ureda. (J. S.)("Vjesnik", 19. kolovoza 2000.)
Tko je tko na Biokovu?
Tko je sve u podbiokovskim selima Imotske krajine umro od španjolske gripe? Tko je na kojoj strani poginuo ili bio ubijen u Drugom svjetskom ratu i nakon njega? Što su gangale biokovske cure? Kako je Ante Garmaz postao kralj južnoameričke mode te kako je Bogoslava Garmaza napao čovjek žaba dok se vozio na svoje vjenčanje?Na sva ta i mnoga druga pitanja u drugom, dopunjenom izdanju svoje 500 stranica opsežne povijesti sela Župe Biokovske odgovara publicist Tomislav Luetić, uključujući i najstariju povijest, migracije, graditeljstvo, spomenike, kulturnu baštinu, uključujući gotovo sve literarne radove ljudi iz toga kraja.
Posvetiti se s tolikim marom i tolikom studioznošću opisivanju tako malog komadića zemlje i njezinih ljudi može samo netko tko piše o svom rodnom mjestu. A opis svoje metodologije najbolje daje Luetić, već dugo umirovljenik nastanjen u Zagrebu, kada u predgovoru drugom izdanju piše kako je, osirn temeljitog pretresanja svih relevantnih arhiva i dokumenata, obišao svaku obitelj u Župi i većinu njih u Splitu, Makarskoj, Imotskom i Zagrebu. Luetićev historiografsko-publicistički rad zato neće biti zanimljiv samo stanovnicima tog kraja i onima koji tamo traže korijene, nego i znanstvenicima koji s bilo kojeg aspekta prilaze toj tematici.
Čitanje opsežnog prvog dijela o povijesti toga kraja moglo bi u nekih čitatelja i razbiti uobičajene predrasude o pojmovima kao što su kamenjar ili gorštaci. (B. P.)
("Jutarnji list", 3. kolovoza 2000.)
Nova pošta u Slivnu
RUNOVIĆI - Poštanski objekt za Slivno, Žlibinu i Mijace čija je gradnja počela prošle godine, svečano će u petak otvoriti mr. Juraj Buzolić, direktor TKC-a Split. Investitor tog vrijednog objekta su općina Runovići koja je financirala grube radove te TKC koji je financirao nabavku materijala i fine radove. Izvođač je građevinski obrt "Mijić" iz Runovića. (Stina)("Novi list", 3. kolovoza 2000.)
Imotska podlanica - novi lijek za rak
Na području Imotskoga uspijeva biljka podlanica koja, kako tvrdi naš ugledni znanstvenik, liječi jednu od najzloćudnijih bolesti - rak. Premda je riječ o bolesti koja je uzela maha već u 19. stoljeću, na pragu novog tisućljeća za nju još nema dovoljno učinkovitog lijeka.Ljekovita svojstva podlanice prvi put se i spominju u 19. stoljeću, u knjizi liječenja biljem fra Silvestra Kutleše. U to doba, pogotovo u Imotskom, samo su fratri bili pismeni, a neuki puk tražio je od svojih fratara svaku vrstu pomoći. Fra Silvestar koji se, između ostalog, bavio ljekovitim travama, prvi je otkrio ljekovitost podlanice.
U razgovoru s našim uglednim znanstvenikom koji danas proučava ljekovitost te trave doznali smo kako postoje četiri vrste podlanice, ali se samo jedna rabi u liječenju karcinoma. Istu vrstu pokušalo se uzgajati u sjevernijim dijelovima Hrvatske, no u Koprivnici, primjerice, gdje je tlo mnogo bogatije mineralima i rahlije, podlanica je narasla i do pola metra, ali nije imala kvalitetu i ljekovita svojstva poput imotske. U Imotskom, na kršu oprženom suncem i iznad 600 metara nadmorske visine, podlanica naraste tek nekoliko centimetara.
Biljka ne može uspijevati na neobrađenom zemljištu. Otkrivši, naime, njezinu ljekovitost ljudi su je počeli i sami uzgajati, iako je prije toga rasla samonikla u žitnim poljima. Riječ je, naime, o vrsti kukolja, a vršidbom žita se u ono doba dobivalo sjeme u kojem bi se potkralo i pokoje sitno sjeme podlanice. Danas je, kako pak tvrde znanstvenici, samonikla podlanica nestala iz žitnih polja. Od podlanice se danas proizvodi čaj Primus koji se trenutačno može kupiti u biljnim ljekarnama. Prodaje se pod kategorijom prirodnih lijekova ili kao pomoćno sredstvo pri liječenju raka. Naš ugledni znanstvenik tvrdi kako je podlanica uistinu učinkovita pri liječenju opake bolesti, no u svojim je tvrdnjama ustrajno želio ostati anoniman sve dok svoje otkriće ne prijavi i dok lijek ne bude legaliziran.
-
"Ne znam je li to prst Božji ili je pomogao čaj"
Prije 11 godina Vidu Todoriću je dijagnosticiran rak jednjaka. Liječnici u Beogradu kazali su mu kako s novim jednjakom, a zbog operacije srca na kojoj je bio i loših uvjeta u bolnici zbog prijeratne krize, može živjeti najviše pet godina. Prema njihovoj preporuci otišao je u Zagreb dr. Županu. Podvrgavajući se kemoterapijama i zračenju, nakon četiri mjeseca počeo je konzumirati i čaj od podlanice koji se tada zvao Pir.
- Ne znam je li to prst Božji, a ni liječnici ne isključuju tu mogućnost, jesam li medicinsko čudo ili mi je pomogao Pir - no ja sam danas izliječen - bez ikakvih predrasuda o svojoj bolesti pričao nam je Vid Todorić. Kao profesor biologije i kemije, ali i diplomirani politolog Vid Todorić, kako sam kaže, nikada nije vjerovao u alternativna liječenja. Čak ni danas, kad mu je nakon devet različitih operacija oslabio i apetit, ne želi konzumirati niti čaj za poboljšanje apetita.
- Nikad nisam osjetio bol. Jednom u životu zabolio me zub. Kada bi mi liječnici ustanovili bolest (a bilo ih je mnogo: operacija srca, jednjaka, prostate... ukupno devet ne računajući one sitne) sve sam hrabro podnosio i u najzloslutnijim dijagnozama bio optimist - kaže nam Vid. Je li riječ o medicinskom fenomenu, čudotvornom čaju ili pozitivnom stavu čovjeka koji vjeruje u život - odgovor ostavljamo vremenu i statistikama. No, ostaje činjenica, Vid Todorić, 11 godina nakon dijagnoze raka još je živ.
("Večernji list", 3. kolovoza 2000. )
Proslavljeno 130. godina gradske glazbe
IMOTSKI - U povodu 130. obljetnice djelovanja Hrvatskoga puhačkog orkestra "Gradska glazba" iz Imotskoga sinoć je na gradskom trgu pod ravnanjem voditelja orkestra Milana Glibote održala svečani koncert Posebna zanimljivost večeri bila je promocija prvog CD-a i kasete Gradske glazbe pod nazivom "Glazba s Modrog jezera". Na CD-u su, uz niz svjetskih melodija, i do danas neobjavljene pjesme imotskih autora nastale prije 40-ak godina u aranžmanu maestra Miljenka Prohaske.Marija Jović
("Večernji list", 1. kolovoza 2000.)