Proslava 250. obljetnice župe Runovići

IMOTSKI/RUNOVIĆI - Župa Runovići u istoimenoj općini u subotu je obilježila važne jubileje: 250. obljetnicu početka osamostaljenja župe, 130. obljetnicu izgradnje i 100. obljetnicu posvete župe Gospe od Karmela. Svečanu svetu misu predvodio je splitsko-makarski pomoćni biskup msgr. Marin Barišić. Istodobno je blagoslovljen novopodignuti kip blaženiku Alojziju Stepincu te novosagrađeni zvonik crkve. Obilježavanje važnih obljetnica župe Runovići nastavljeno je simpozijem na kojem je izlagalo 27 sudionika koji su predstavili temu osamostaljenja Runovića. (V. B. Š.)
("Jutarnji list", 30. listopada 1999.)

Gradi se sportska dvorana u Zmijavcima

IMOTSKI (Stina) - Iako gradnja sportske dvorane za srednje škole u Imotskom, započeta prije gotovo 10 godina, još nije završena zbog nedostatka financijskih sredstava, Ministarstvo prosvjete i sporta poduprla je izgradnju sportske dvorane za Osnovnu školu u Zmijavcima. Izgradnja, tog objekta započela je prije oko mjesec dana, a prema najavama nadležnih, bit će dovršena 2001. godine. Glavninu sredstava osiguralo je Ministarstvo dok općina sudjeluje s 20 posto Voditelj Županijskog ureda za prosvjetu Miroslav Budimir nije znao odgovoriti na pitanje zašto završetak sportske dvorane za srednjoškoIce nema prioritet. Dodao je međutim da su radovi u posljednje vrijeme ipak pomaknuti s mrtve točke nakon što je, potaknut upitima građana, kao vijećnik postavio to pitanje pred Županijskom skupštinom. Kako grad zbog niskog proračuna ne može sudjelovati u sufinanciranju gradnje dvorane pri srednjim školama, o problemu je obaviješteno Ministarstvo prosvjete i sporta, pa Budimir očekuje da će ono preuzeti kompletno financiranje dovršenja radova na dvorani i da će srednjoškolci u idućoj školskoj godini vježbati u novom objektu. (M.J.)
("Novi list", 28. listopada 1999.)

Silić: U Trimotu se ne provodi klasični stečaj nego preustroj

IMOTSKI - Odlukom suda, a na zahtjev dijela radnika zbog neisplaćenih plaća i dugovanja, nad Tvornicom trikotaže Trimot 9. rujna pokrenut je stečaj. Nekad najjača imotska tvrtka s tisuću zaposlenih sada nema ni četvrtinu nekadašnjih radnika. Što će biti s Trimotom upitali smo stečajnog upravitelja Zvonka Silića.
- U Trimot nisam došao staviti 'ključ u bravu' i rasprodati imovinu, nego učiniti sve da tvrtka opstane. Nije riječ o klasičnom stečaju. U dogovoru sa stečajnim sucem Čudinom odlučio sam napraviti stečajni plan, odnosno preustroj te tvrtke. Svjestan sam da niti jedan preustroj od stupanja na snagu novog Stečajnog zakona nije uspješno obavljen, stoga su teškoće koje nas očekuju velike.
· Što napraviti kako bi preustroj uspio?
- Vjerovnicima trebamo ponuditi prijedlog podmirenja njihovih obveza tako da kroz stečajni plan ne dobiju manje nego kroz klasični stečaj. Do danas je pristiglo oko 30 milijuna kuna potraživanja. Kada bi se sve pokušalo prodati i naplatiti dugovanja, ne bi se dobilo toliko novca, pa treba tražiti kompromis.
· Obveze su Trimota prema državi, radnicima i dobavljačima. Ne znači li to da će netko trebati u ovom lancu popustiti?
- U stečajnom postupku najprije se namiruje država, a potom radnici. Klasični stečaj ne poznaje kompromis nego redoslijed naplate. Namjera nam je da s predloženim stečajnim planom radnicima koji potražuju zaostale plaće damo prijedlog za rješenje problema i tako nađemo kompromis, što ću i učiniti 8. studenoga, kada je zakazano ročište za ispitivanje tražbina.
· Od vašeg ulaska u tvornicu, što je do sada napravljeno osim što je podijeljeno 80-ak otkaza.
- Kada sam došao u Trimot, od ukupno 362 radnika radilo je njih 225. Danas ih radi 235, a ostali su dobili otkaz. Isporučena je roba u vrijednosti 520.000 maraka i ugovoreni su poslovi vrijedni 800.000 maraka, uglavnom za stranog partnera. Nakon višegodišnje suše za deveti mjesec uredno su podmireni porezi i doprinosi te su podijeljene plaće. PDV je na vrijeme plaćen, a obveze prema dobavljačima uredno se podmiruju. Ako plan ne uspije ili ne bude prihvaćen, a tvrtka ne bude u stanju proizvoditi proizvod povoljne cijene i kvalitete - od svega neće biti ništa.
Vedrana Bekavac-Šuvar
("Jutarnji list", 22. listopada 1999.)

Za gradnju kanalizacije 900.000 kuna

IMOTSKI - Grad Imotski još nema sagrađenu cjelokupnu kanalizacijsku mrežu, što se posebno odnosi na cijeli istočni dio grada. Stoga je gradskim vlastima prioritetni zadatak gradnja kanalizacije, koja se još od 97. odvija u nekoliko faza. Ove je godine iz gradskog proračuna za gradnju kanalizacije, kako nam je rekla direktorica Komunalnog poduzeća Topana Vesna Žužul, izdvojeno 600.000 kuna, od čega je Županija potpomogla radove sa 300.000 kuna. Novac je utrošen na gradnju oborinske i fekalne kanalizacije u istočnom dijelu grada i to u neposrednoj blizini poslovnog centra u Ulici kralja Zvonimira. Radove izvode radnici Topane prema potpisanom ugovoru s Gradom. Radovi su uglavnom pri kraju i bit će gotovi za desetak dana. (V. B. Š.)
("Jutarnji list", 22. listopada 1999.)

Imotska "Agrokoka" u sve većim teškoćama

IMOTSKI (Stina) - Iznos od 700.000 kuna mjesečno, potreban da bi se u imotskoj "Agrokoki" radnicima podijelile plaće te nabavila stočna hrana, u posljednje vrijeme sve sporije i teže pristiže na račun ovog imotskog poduzeća. Naime, prema riječima zaposlenih plaće kasne mjesec dana, a novac koji je potreban za kupnju hrane za 100.000 nesilica već mjesecima nisu dobili. Iako je stanje tek sada alarmantno, prema njihovu uvjerenju teškoće su počele prije pet-šest godina kada je Hrvatska počela nekontrolirano uvoziti jaja. Danas "Agrokoka" nema ni jednog sigurnog kupca koji će robu platiti u ugovorenom roku, osim onih koji manje količine jaja kupuju na portirnici poduzeća. No, unatoč novonastalim teškoćama, 80 djelatnika ovog nekada najstabilnijeg imotskog poduzeća strpljivo očekuje isplate odrađenih plaća. (M.J.)
("Novi list", 16. listopada 1999.)

Sviranje u po život opasnim uvjetima

IMOTSKI (Stina( - Iako je startala 1986. godine kao tečaj s 24 đaka, a 1991. godine već ju je priznalo Ministarstvo prosvjete, Osnovna glazbena škola "Fra Ivan Glibotić" u Imotskom radi u izuzetno skromnim uvjetima, a njenih 86 đaka pod stalnom su opasnošću da im se dotrajali plafon sruči na glavu. Uz to, po riječima ravnatelja škole i pročelnika za kulturu grada Ivana Glibote, opremljenost škole instrumentima jako je loša, pa neki imotski učenici koncertni klavir vide tek kada stignu u srednju glazbenu školu "Josip Hatze! u Splitu.
U starom zdanju građenom 1936. godine, smještene su škola i gradska biblioteka, a zbog nedostatka prostora zaposlenici i učenici koriste zajednički sanitarni čvor. U jednoj od dvorana, strop prijeti urušavanjem, na zidu zjape neizolirane strujne žice... Prema riječima Glibote, država financijski ne pomaže obnovu osnovnih glazbenih škola. S minimalnim sredstvima kojima raspolažu, ravnatelj povremeno mora biti i kućni majstor i profesor. Istovremeno, ni gradsko poglavarstvo ne odgovara na zahtjeve za pomoći kako bi se poboljšali uvjeti školovanja i sigurnosti mladih imotskih glazbenih nada.
Kao jedno od rješenja, prof. Glibota napominje mogućnost preseljenja u praznu zgradu "Đačkog doma" ili pak kompletnu rekonstrukciju sadašnjeg objekta, te dodaje: "Potrebna su samo financijska sredstva. Dok se ona ne pribave, učenici će i dalje vježbati u skromnim, pa i po život opasnim uvjetima". Glazbena škola "Fra Ivan Glibotić" inače je jedina na 30 tisuća stanovnika, a pohađaju je i učenici iz susjednih hercegovačkih općina.
M. Jović
("Novi list", 7. listopada 1999.)

Nitko neće dobiti otkaz

IMOTSKI - Nezadovoljan statusom u poduzeću, dio zaposlenih u "Trimotu" podnio je zahtjev za provođenje stečajnog postupka. Trgovački sud u Splitu prijedlog je prihvatio i za stečajnog upravitelja imenovao Zvonka Silića. - Nakon prvih analiza stanja u poduzeću zasad mogu kazati da se proces proizvodnje nastavlja, a broj zaposlenika koji su zatečeni na radu u trenutku mog imenovanja neće se smanjivati. Iz ovoga postupka nadam se da će Trimot izići kao zdrava tvrtka - rekao nam je Zvonko Silić. Ovakvo razmišljanje o Trimotu sa zadovoljstvom će prihvatiti zaposleni, posebno oni koji su stečaj izjednačavali s likvidacijom poduzeća.
I. Gudelj
("Slobodna Dalmacija", 4. listopada 1999.)

Nerealni pokazatelji broja stanovnika

IMOTSKI - Još od početka ovog stoljeća, stanovništvo Imotske krajine napuštalo je u potrazi za boljim životom rodni, uglavnom poljoprivredni kraj, odlazeći u zemlje Južne Amerike, da bi najveće migracije otpočele šezdesetih godina. Iseljeni Imoćani omogućili su da se kraj modernizira i da dotadašnja provincija dobije gradske odlike.
Usprkos tome, te činjenici da se iseljenici vraćaju u poodmaklim godinama, Imoćani još uvijek odlaze ili ostaju u drugim većim gradovima u Hrvatskoj. Razlog tome je, po riječima gotovo svih Imoćana, što je nekada daleko poznata imotska trgovina, zbog blizine granice BiH propala, kao i ostali gospodarski život. Imotska poduzeća "Imostroj", "Napredak" i "Trimot" su pred potpunim stečajem. Ni u "Agrokoki", "Vinariji" i "Autopoduzeću" situacija nije puno bolja. Zapošljavanja mladih kadrova nema.
Predsjednik imotskog ogranka HSLS-a Ivica Rebić upozorava da će Imotski, nastavi li se s iseljavanjem, ostati bez Imoćana. Od uspostave hrvatske, države, po njegovim riječima ništa se nije napravilo, već su neka od poduzeća, koja po svemu nisu trebala propasti, sustavno uništavana. Iako se svi slažu da se iseljavanje iz Imotske krajine nastavlja, statistički podaci, po riječima djelatnika MUP-a Ante Rimca, govore da po prijavama, Imotski ima 70 tisuća stanovnika. On smatra kako je taj broj nerealan, te da je stvaran broj upola manji. U Zavodu za statistiku u Zagrebu objašnjavaju kako su nerealni pokazatelji o broju stanovnika dobiveni zbog toga što se ljudi, kada odlaze živjeti u drugi grad u Hrvatskoj, ne odjavljuju, vjerojatno vjerujući kako će se jednog dana, kada u Imotskom bude bolje, vratiti.
Iako u Zavodu za statistiku nisu mogli precizirati koliko je ljudi iselilo iz Imotske krajine u posljednjih 10 godina, neslužbeno se saznaje da njihov broj dostiže cifru od 20 tisuća
M. Jović
("Novi list", 4. listopada 1999.)