|
|
Studenci: Župnik pozvao mještane na zauzimanje mljekare
Ante Babić, Lovreć: Kad bud zajamčen
otkup i plaćanje, neće biti problema
(...) U čitavoj Dalmatinskoj zagori jedina mljekara
koja je desetljećima djelovala bila je ona u Studencima.
Nje više nema unatoč tomu što je u Studencima i krava
i mlijeka. Nema više ni čuvenog studenačkog sira koji
se u njoj proizvodio...
- Ja mislim da će meda i mlijeka biti sve manje reći
će nam aržanski župnik don Ivan Bilić - i znam kako
je s medom jer ja imam pčele. A znam kako je i s
mlijekom jer sam rodom iz Studenaca. I ne mogu pojmiti da
našem selu netko može dugovati 150 tisuća maraka za
mlijeko... A toliko "Agrokoka" iz Imotskoga u
čijemu je sastavu bila studenačka mljekara, duguje
ljudima iz Studenaca za okupljeno mlijeko. A društvo se
mora temeljiti na pravdi, a katoličanstvo na ljubavi.
Meni je žao našega maloga čovjeka...
Mljekara studenačka je imala oko pedesetak kooperanata,
trinaestorica njih su sudskim putem uspjela naplatiti
svoja potraživanja za prodano mlijeko, ostali čekaju
ispred zatvorenih vrata zgrade studenačke mljekare.
Bivši direktor Stipe Bilić nam reče kako on nema što
reći, no studenački župnik fra Frano Bilokapić će
kazat:
- Ja sam predlagao svojim župljanima da mi preuzmemo,
zauzmemo mljekaru i nastavimo raditi otkupljivati mlijeko
i praviti sir jer su tu mljekaru moji župljani
dobrovoljnim radom i vlastitim sredstvima napravili i
izgradili. "Agrokoka" nije ništa u nju
uložila... A oni tako, nisu ljude isplaćivali... I
šteta da naša mljekara više ne radi i ne proizvodi
studenački sir jer je ovdje masna jedinica mlijeka 4,2.
To je stoga jer studenačka krava neće pasti u polju,
ona pase samo po brdima gdje su trave posebne. Šteta,
golema šteta... A bilo je ovdje planova za povećanje
kravljeg fonda. Primjerice: jedan naš mještanin koji je
na radu u Njemačkoj, napravio je štalu u Studencima za
dvadeset krava, drugi opet za četrdeset, i odustali su
ljudi kad su vidjeli što je u stvari. Nesigurnost...
Sada "Mils" redovito kupi mlijeko u Studencima,
ali neredovito isplaćuje. Duge su studneačke mliječne
staze, a dugovi za njihovo mlijeko još duži. Tomi
Biliću Kovačeviću za mlijeko duguju tri i pol tisuće
maraka, Anici Bilić dvanaest tisuća - maraka, dakako.
Ogorčeni ne žele ni pričati jer...
- Moš ti pisat koliko oš - pojasnit će nam umjesto
njih Stipe Bilić rečeni Stipan (75) - od toga nema
koristi. I moš se žalit koliko oš, ne pomaže. Jerbo
ti je žalba ko i kršćena voda. Ne pomaže... Mi smo
dobili i na sudu spor da nam se to plati, pa opet ništa.
A mliko pokupljeno, sir napravljen i prodan, a ljudima
nisu platili. Zar to nije za bogu plakat!? A da je bilo
napravit stotinu vaguna našega sira, naš bi se sir
proda jerbo naš sir nije ima kad sazorit, odma bi se
prodava - tražili su ga. A ovdje je bilo ljudi koji su
od mlika živili i sada je naš sir doša u zaborav. Sve
se začaurilo ko trofejno oružje i ko će to sada
ispraviti!? A Studenci su plemeniti i po položaju, i po
narodu, i po blagu. To je žalosno da ne more okreniti na
pametno i korisno.
Studenački mljekari su do prije godinu-dvije svoje
mlijeko "izvozili" - davali su ga na otkup
livanjskoj mljekari koja je uredno i redovito
isplaćivala, no onda se u taj posao umiješala
"carina" pa je i to stalo. Kako će se dalje
odvijati studenačka mliječna priča teško je kazati,
ali Ante Babić, načelnik lovrećke općine u koju
spadaju i Studenci, kaže:
- Kad se našemu čovjeku bude jamčio siguran otkup i
dakako sigurno i redovito plaćanje mlijeka, onda neće
biti nikakvih problema. Budući da mi nemamo masovnu
proizvodnju mlijeka, ja držim da je budućnost
mljekarstva u ovome kraju u obiteljskim farmama po deset
krava. I treba proizvoditi autohtoni studnečaki sir,
dakle poraditi na sirani...
I tako je po našoj Zagori pašnjaka sve više, a krava
sve manje. I umjesto mlijeka sve više se prodaju krave.
A livade Petrova polja, polja ispod i okolo Muća,
Sinjskoga, Imotskoga i inih polja i poljca, sve više
obrastaju travom koju nitko niti pase, niti kosi. Za
sijeno i ishranu blaga... I Mliječna staza na nebu se
smije našim mliječnim putima na zemlji.
Piše Stipe Krce
Snimio Joško Šupić
("Nedjeljna Dalmacija", 26.
veljače 1999.)
Brže cestom do Splita
RUNOVIĆI - Prigodnom svečanosti kod
Ljubičića bora, na putu Runovići-Sebišna, u
neposrednoj blizini granice sa susjednom Bosnom i
Hercegovinom, u subotu je Ivo Peko, pročelnik
Županijskog ureda za promet i veze, svečano otvorio
radove na izgradnji magistralne prometnice
Krivodol-Zmijavci-Runovići-granica Bosne i Hercegovine.
Uz predstavnike općina kroz koje će prolaziti ova
prometnica, svečanosti su bili nazočni i saborski
zastupnik Marijan Milinović, zamjenik ministra financija
Mijo Jukić, pomoćnik ministra gospodarstva mr. Vladimir
Žanić, Zdravko Muraj, direktor Hrvatske garancijske
agencije, te predstavnici Hrvatske vojske.
- U samo nekoliko dana nakon otvaranja radova na
prometnici Zagvozd-Golo Brdo-Poljica, ponovno otvaramo
radove na jednoj vrlo značajnoj prometnici koja prolazi
kroz Imotsku krajinu istaknuo je Peko. - Ova prometnica,
dužine 16 kilometara, bit će u rangu državne
prometnice magistralnog tipa i imat će nekoliko
pomoćnih, trećih trakova, a u budućnosti će biti i
najkraća veza od Splita, aerodroma, do Imotske krajine i
dalje do Međugorja. Značajna je i zbog toga što će
povezivati dva ista naroda s obje strane granice, ali
učiniti i protok robe i ljudi boljim i sigurnijim -
istaknuo je Peko.
Ova prometnica, čiji je nositelj projekta
Splitsko-dalmatinska županija, te općine Runovići,
Podbablje i Zmijavci, a izvođač radova je 66. pukovnija
Hrvatske vojske, bit će prema predviđanjima gotova do
kraja ove godine. Ići će od raskrižja prometnica u
naselju Krivodol i sjeći će prometnicu Zagvozd-Poljica,
te ići općinama Zvijavci-Runovići do granice sa
susjednom Bosnom i Hercegovinom.
Blagoslov radova na ovom vrlo značajnom objektu obavio
je runovićki župnik fra Petar Vrljičak. Nakon ove
svečanosti u osnovnoj školi u Runovićima održana je i
javna tribina na temu Razvoj malog poduzetništva. Na
tribini su govorili mr. Anton Kovačev, predsjednik
Uprave HBOR-a, Mijo Jukić, zamjenik ministra financija,
Sanja Crnković-Pozaić, ravnateljica Hrvatskog zavoda za
zapošljavanje, mr. Vladimir Žanić, pomoćnik ministra
gospodarstva, te Zdravko Muraj, direktor Hrvatske
garancijske agencije. Tema tribine, kojoj je bio nazočan
velik broj Runovićana, bile su mjere za unapređenje
poduzetništva, privatna trgovačka društva, obrtnici,
individualni poljoprivrednici, krediti za opremu,
postrojenja, proizvodni i poslovni prostori, osnovno
stado, dugogodišnji nasadi, te kako doći do kredita i
mjere za poticaj zapošljavanja.
- U 1999. godini Ministarstvo gospodarstva raspolaže sa
66 milijuna kuna za poticaj maloga gospodarstva. Prema
predviđanjima, od županija, gradova i općina se
očekuje izdvajanje od oko 180 milijuna kuna, a također
se očekuju i multiplikacije poslovnih banaka, prosječno
3,5 puta. U 1999. godini je počela i izobrazba učitelja
poduzetništva, ukupno 57 polaznika, a u travnju ove
godine kreće izobrazba 350 savjetnika i promotora
poduzetništva. Očekujemo da će i u Imotskoj krajini, a
posebno u ovim općinama gdje se ljudi pretežno bave
poljoprivredom i obrtništvom, biti velikog interesa za
kredite, za otvaranje malih proizvodnih pogona-istaknuo
je na tribini Mijo Jukić, zamjenik ministra financija
Republike Hrvatske.
Braco ĆOSIĆ
(Slobodna Dalmacija, 14. veljače
1999.)
|