0

Imotski u tisku
Znameniti Imoćani
Put u Imotu
Zapisi o Krajini

Crtice iz povijesti
Imotska jezera
Glazbena baština
Biljni svijet


 

Josip Jović je branio slobodu i dostojanstvo Hrvatske

PLITVIČKA JEZERA, 30. ožujka – Josip Jović, prvi hrvatski redarstvenik i poginuli branitelj u Domovinskom ratu, izgubio je život uz Plitvička jezera prije osam godina braneći svoju državu i ustavno pravni poredak Hrvatske. Obnašajući svoje dužnosti i izvršavajući zapovijed predsjednika dr. Franje Tuđmana da osigura javni red i mir, poginuo je mladi hrvatski redarstvenik koji nije napadao drugu državu, nije činio ratne zločine, već je branio dostojanstvo ljudi i hrvatskih građana. 
To je u utorak ispred spomenika poginulog Josipa Jovića naglasio predsjednik udruge Prvi hrvatski redarstvenik Nenad Zovak na komemorativnom skupu na kojem je obilježena osma obljetnica Jovićeve pogibije. Na skupu je istaknuto da je Jović simbol hrvatske slobode i opstojnosti. »Josip Jović i ostali branitelji nisu mislili samo na sebe, već na Hrvatsku. Pitanje je bi li danas imali Hrvatsku da nije bilo tako mladih i odlučnih ljudi«, čulo se na skupu kojem su uz čelnike udruge Prvi hrvatski redarstvenik bili nazočni prijatelji i rodbina poginulog redarstvenika. 
Na mjestu Jovićeve pogibije, ispred plitvičke pošte, služena je i sveta misa zadušnica koju je služio korenički župnik Josip Rafai. Župnik Rafai je istaknuo da je veličina Josipa Jovića u tome što je svoj život darovao za slobodu Hrvatske. (T.G.)
("Vjesnik", 31. ožujka 1999.)


 

Sjećanje na Josipa Jovića

Posljednjeg dana u ožujku ponosna se Imotska krajina s pijetetom prisjeća svoga Josipa Jovića, prvog branitelja koji je dao život za neovisnost domovine. Krvavoga, već povijesnog Uskrsa 1991. godine, četnički su ga zlikovci ubili u oružanom okršaju na Plitvicama, okršaju koji će označiti početak rata protiv srpskih odmetnika što su balvanima htjeli omeđiti nekakvu svoju "SAO državicu".
Pripadnik MUP-a, srčani Josip Jović, nije se tada, u 21. godini života, libio suprotstaviti neprijatelju naoružanom do zuba, imajući na umu da odlazi u akciju kojom je hrvatska vlast željela pokazati da više ni trenutka ne misli tolerirati pobunu protiv ustavno-pravnog poretka. Smrtonosne je ozljede zadobio u napadu na autobus kojim su postrojbe MUP-a stigle na okupirane Plitvice. Josipova žrtva bila je prva, na žalost ne i zadnja, u Domovinskom ratu. Još nas je tisuće njegovih vršnjaka kojima je u srcu bila samo misao o slobodnoj i Lijepoj našoj zauvijek napustilo, a da nije doživjelo slobodnu Hrvatsku od Prevlake do Vukovara. Njihovi smo vječni dužnici!
Saša Ljubičić
("Slobodna Dalmacija", 31. ožujka 1999.)


 

Muku Kristovu u Imotskom je gledalo čak 20.000 ljudi

IMOTSKI - Veličanstven spektakl okupio je na Cvjetnicu u noćnim satima na ulicama Imotskoga oko 20.000 vjernika. Više od 230 kostimiranih glumaca, uglavnom amatera, uz glavnoga glumca Tomislava Martića, dočaralo je Imoćanima događanja Velikog četvrtka i petka.
Samostanski vrt Franjevačkog samostana bio je kao stvoren za uprizorenje Kristove posljednje večere s učenicima. Glumac Tomislav Martić glumio je drugu godinu za redom Isusa. Svi ostali glumci, od apostola, bakljonoša, palestinske djece i žena do vojnika i Poncija Pilata sa svećenicima, bili su glumci amateri - imotski puk koji je satima vježbao pod stručnim okom redatelja Nikše Leke. Idejni začetnik cijeloga spektakla je imotski gvardijan fra Ante Babić, uz organizatorsku pomoć franjevačkog samostana i Turističke zajednice grada. Veliko mnoštvo raspoređeno na gradskim ulicama, kuda je prolazila povorka s Isusom, pratilo je pod svjetlima baklji u toj jedinstvenoj imotskoj noći veličanstveno uprizorenje "Muke".
Dvanaest apostola i Isus na posljednjoj večeri, Isus pere učenicima noge, odlazak na Maslinsku goru, Judin izdajnički poljubac, Isus pred rimskim vojnicima i odlazak na suđenje prizori su odigrani u samostanskom vrtu. Trenutak kada Isusa odvode na suđenje, njegov susret s djecom (dječji zbor), izricanje osude "Raspni ga" - sve to događa se na ulicama i trgovima Grada na gori, kako Imotski od davnina zovu.
Potresna scena Isusova susreta s majkom Marijom (glumi Imoćanka Marija Kukulj), koja ljubi njegovo izranjeno lice okrunjeno trnovom krunom, praćena je pjesmom ženskog zbora "Puče moj". Malo dalje uz stube kraj Tinova spomenika Veronika daje Isusu rubac, a Šimun Cirenac pomaže mu nositi križ na putu prema Golgoti.
Mjesto razapinjanja je imotska tvrđava Topana, crkvica Gospe od anđela, u neposrednoj blizini spomen-obilježja svim hrvatskim mučenicima. Isus umire na križu, iz daljine se čuje pjesma muškog zbora "Bože moj, zašto si me ostavio". Scenskim efektima vjetra, dima i oluje dočarava se scena umiranja. Svi rimski vojnici su na koljenima. Tišina, puk nepomično prati sve što se događa dok Isusa njegovi učenici skidaju s križa i predaju ga uplakanoj majci Mariji, pokraj koje stoji najmlađi učenik Ivan.
Taj jedinstveni vjerski spektakl, koji se u Hrvatskoj na ovakav način izvodi jedino u Imotskom, prerastao je u tradiciju.
V. Šuvar-Bekavac
("Jutarnji list", 30. ožujka 1999.)



Inspektori na Vrljici nakon pomora Pastrve!

IMOTSKI - Prijeti li rijeci Vrljici još jedna ekološka katastrofa - postavljeno je odgovorno pitanje na sjednici Gradskog vijeća. Nakon pomora rakova prije dvije godine, sada su u Vrljici nađeni primjerci uginule pastrve. Dno rijeke poprima neuobičajenu crnu boju, na podvodnim biljkama primjećuje se gljivičasto oboljenje. Zbog tih pojava, Gradsko je vijeće odmah uputilo pozive upravi Hrvatskih voda u Zagrebu i Splitu te inspektorima za vode na zajednički obilazak Vrljike.
S 14 glasova vijećnici su usvojili Odluku o kreditnom zaduženju kod Hypo banke na iznos od 2,6 milijuna DEM, s otplatom tijekom 12 godina. Prema obrazloženju gradonačelnika Ante Lončara s tih desetak milijuna kuna grad bi mogao izgraditi neke komunalne objekte - ceste, vodovod, kanalizacije i gradske ulice. Predloženo zaduženje nisu podržale Željka Gudelj-Velaga (HSS) i Ana Koštro (LS) jer smatraju da je to preveliko opterećenje za gradski proračun, i to se zaduženje ne bi smjelo ostvariti bez javnog izražavanja ili referenduma građana.
Mladen Šućur (HDZ) predložio je pokretanje inicijative za dodjelu obradivog zemljišta razvojačenim braniteljima, još jedan pokušaj davanja građevinskog zemljišta u Gaju onima koji bi gradili hotel te mogućnost otvaranja staračkog doma u gradu.
Ivo Gudelj
("Slobodna Dalmacija", 30. ožujka 1999.)


 

Imotski stručnjaci spašavaju "Imostroj"

IMOTSKI - Na prijedlog zaposlenih u poduzeću "Imostroj", u kojemu već nekoliko mjeseci nema proizvodnje i na čijim se vratima nalaze lokoti, rješenje je pokušala naći skupina od četiri inženjera strojarstva i dva ekonomista. Svoj su pismeni izvještaj dostavili upravi poduzeća i obrazložiti ga svim zaposlenima.
Za proizvodnju 70 viličara prema uvezenoj licenciji iz Njemačke i uz dijelove koji su prošle godine uvezeni još bi trebalo osigurati 700 tisuća maraka. za nabavu ili proizvodnju dodatnih dijelova. Taj bi posao obavljal0 20 zaposlenih tijekom šest mjeseci pa bi im za neto plaće trebalo osigurati nešto više od 130 tisuća maraka.
Prema toj analizi za mogući nastavak proizvodnje namjenske opreme za potrebe MORH-a trebalo bi osigurati još više novca. I taj bi se program ostvario tijekom šest mjeseci u kojem bi radilo 60 djelatnika za koje treba osigurati oko 400 tisuća maraka za plaću i još više od milijun maraka za nabavu materijala i opreme. Kad bi sve ovako zamišljeno krenulo u "Imostroju", kažu stručnjaci, nakon šest mjeseci rada i prodaje gotovih proizvoda ostvario bi se prihod od 5,5 milijuna maraka.
Za tih šest mjeseci proizvodnje svakodnevno bi radilo 80 zaposlenih dok bi ostalih 80 bilo i dalje na čekanju. Uz traženje novca za početak proizvodnje u tih šest mjeseci, uprava poduzeća trebala bi naći rješenje za sudbinu 80 radnika koji će biti tehnološki višak.
Ivo Gudelj
("Slobodna Dalmacija", 27. ožujka 1999.)


 

Pokušaj otvaranja hotela "Imota"

IMOTSKI - Na sjednici Turističke zajednice Imotskoga raspravljalo se i o jedinom hotelu "Imota" koji je već više od tri godine zbog nesuglasica dvaju suvlasnika zatvoren. Rafael Lozo, predsjednik TZ-a, predložio je da vlasnici hotel daju u najam, kako bi ponovno bio otvoren. To je, prema njegovim riječima, važno, ne samo zbog turističke sezone, već i zbog vraćanja 18 djelatnika, koliko ih je u njemu radilo, na posao. (mj)
("Vecernji list", 23. ožujka 1999.)


 

Divlja odlagališta prijete

IMOTSKI - Za sanaciju odlagališta smeća Jezerac potrebno je oko 4,5 milijuna kuna, što Grad Imotski s proračunom od šest milijuna kuna ne može riješiti sam. U međuvremenu su divlja odlagališta gotovo preplavila cijelu Imotsku krajinu. Kritično je na području općine Podbablje, gdje je u kratkom roku niknulo nekoliko divljih odlagališta. Neodgovorni pojedinci smeće ostavljaju pokraj vinograda, uz oranice, uz vodotoke rijeke Vrljike i na drugim mjestima koji su do jučer bila čista. Jedno takvo divlje odlagalište stvoreno je na rukavcu rijeke Vrljike zvanom Sija i to pokraj mosta na Siji, između naselja Grubine i ceste prema imotskoj Vinariji. 
Načelnik općine Podbablje Tonći Vuksan zajedno s predstavnicima MO Grubine uputio je upozorenje svim mještanima te općine da prestanu odlagati smeće na takva mjesta. Rekao je da će ovih dana početi redovito organizirano odvoženje smeća prema prijašnjem rasporedu, a sve divlje lokacije bit će očišćene. (mj)
("Vecernji list", 23. ožujka 1999.)


 

Posla jedino kod obrtnika

IMOTSKI - Gospodarstvo na području Imotske krajine na rubu je sloma. Blokirani su gotovo svi žiro-računi, plaće zaposlenih iznose samo 60 posto državnog prosjeka, a na popisu nezaposlenih Zavoda za zapošljavanje imena su više od 3000 Imoćana.
Najveće nade polažu se u nedavno osnovanu Udrugu imotskih obrtnika. Uz njezinu pomoć, kako se očekuje, mali poduzetnici lakše će dolaziti do poslova na širem hrvatskom tržištu te lakše prevladavati financijske probleme. Borislav Grabovac, poduzetnik, do prošle je godine zapošljavao šest razvojačenih branitelja. Ove godine je, kaže, bio prisiljen zatvoriti poduzeće, jer bez dodatnog novca ne može dalje poslovati.
Ante Gudelj, predsjednik Udruge, međutim, tvrdi da se takvo nešto ne bi dogodilo da je Udruga funkcionirala. Svoje tvrdnje argumentira brojkom o 50 trenutačno uspješnih obrtnika koji zapošljavaju oko 200 djelatnika. Funkcioniranjem Udruge kroz koju će se moći lakše dolaziti do poslova i ostvarivati bolja suradnja s vlastima i financijskim institucijama ova brojka, uvjeren je Ante Gudelj, bit će još veća. (mj) 
("Vecernji list", 23. ožujka 1999.)


 

Još jedno naselje za ratne stradalnike

IMOTSKI - Ministarstvo obnove i razvitka uložilo je osam milijuna kuna u gradnju još jednog naselja za invalide i stradalnike Domovinskog rata u Imotskom. Izvođač radova je Fortis d.o.o. iz Imotskoga, a projektant poduzeće ACES iz Zadra. Rok za dovršenje 36 stanova je, prema riječima Željka Medvidovića, direktora Fortisa, 30 svibnja. (mj)
("Vecernji list", 18. ožujka 1999.)


 

Imoćani ne žele stiješnjen grad

IMOTSKI - Promjene Generalnog i Prostornog plana grada nakon nekoliko mjeseci priprema, a onda i javnog uvida zainteresiranih građana i poduzeća, pri kraju su. Marin Bekavac, predsjednik Gradskog vijeća, a ujedno i zadužen za urbanizam i graditeljstvo, rekao nam je kako dosadašnji plan nije omogućavao širenje grada pa su pojedinci bili prisiljeni kupovati građevinske parcele izvan Imotskoga. Sve to utjecalo je na veliko iseljavanje stanovništva iz ovih područja, što je i bio dio politike koja je trajala desetljećima, rekao nam je Bekavac, i dodao:
- Pri izradi plana uvažili smo veliki broj prijedloga građana, jer oni najbolje znaju što njihovom gradu treba. Ne želimo stiješnjen grad, već njegovo širenje. Već su sada predviđene stambene zone u naselju Bage i Glavini Donjoj, te područja u Prološcu i Podbablju, gdje će se moći graditi servisi i mali pogoni.
Cijeli postupak, prema riječima Marina Bekavca, bit će skraćen pri usvajanju u Gradskom vijeću i Županijskoj skupštini kako bi gradnja što prije počela. Cjelokupni materijal dostavljen je stručnjacima Urbanističkog zavoda Zagreba radi izrade konačne projektne dokumentacije. (mj)
("Vecernji list", 18. ožujka 1999.)


 

Pored Šuškova groba gradi se grobnica za Brunu Bušića

ZAGREB - Na zagrebačkom groblju Mirogoju niti desetak metara od groba pokojnoga ministra obrane Gojka Šuška počela je gradnja grobnice u koju će iz groba u Parizu biti preseljeni posmrtni ostaci jednog od vodećih ljudi hrvatske emigracije Ante Brune Bušića.
Gradnja oko dva metra široke i tri metra dugačke grobnice počela je u prošli četvrtak na parceli preko puta groba Gojka Šuška, a grobno mjesto po cijeni od oko 15.000 kuna platio je Grad Zagreb.
- Ne vidim razloga da grobnica ne bude završena u roku mjesec ili dva. Autorica grobnice je poznata kiparica Marija Ujević. Zahtjev za prenošenjeposmrtnih ostataka odobrenje još prije dvije godine, tako da će Ante Bruno Bušić sasvim slučajno biti pokopan pored Gojka Šuška jer smo cijelo vrijeme to mjesto čuvali - objasnio je direktor Gradskih groblja d.o.o. Josip Reljić.
Prema njegovim riječima, izrada grobnice bit će plaćena iz fonda. Zaklade Ante Bruno Bušić koja je, kako dodaje, protekle dvije godine skupljala za nju novac.
- Očigledno je da blizina groba Gojka Šuška nije povezana s grobnicom Brune Bušića, već će on vjerojatno biti pokopan na tom mjestu kako bi njegov grob dobio posebnu važnost jer na tom dijelu Mirogoja leže hrvatski branitelji istaknuo je direktor Josip Reljić.
Naglasio je kako ne zna točno kada će posmrtni ostaci Brune Bušića biti položeni u mirogojsku zemlju, te poručio kako će o tome najvjerojatnije odlučiti Zaklada.
Prošla je već 21 godina od ubojstva Ante Brune Bušića kada ga je agent Udbe 1978. hicem iz pištolja u glavu usmrtio na ulicama Pariza.
Bruno Bušić sredinom 60-ih radio je s Franjom Tuđmanom u Institutu za historiju radničkog pokreta a tada je objavio i poznati članak "Žrtve rata" u kojemu je naveo nove brojke o žrtvama Jasenovca nakon čega ostaje bez posla. Uhićen je nakon pada Hrvatskoga proljeća, 1975. odlazi u emigraciju gdje postaje član Hrvatskog narodnog vijeća, a već 1977. izabran je za pročelnika za tisak i promidžbu HNV-a.
Damir Naumovski
("Jutarnji list", 16. ožujka 1999.)


 

Večer imotske riječi

DUBROVNIK - U organizaciji Zavičajnog kluba Imoćana u Dubrovniku, u srijedu je u dubrovačkoj Gradskoj kavani održana večer aktualne pisane riječi Imotskoga. Ovaj događaj okupio je brojne dubrovačke Imoćane te doveo goste iz Imotske krajine koji su s velikom ljubavi govorili o svom zavičaju. Tijekom ove večeri predstavljen je i list Imotska krajina o kojem je govorio i njegov glavni urednik Vladislav Perić. Gvardijan imotski fra Ante Babić predstavio je dvanaest župnih listova, a o svakom listu posebno su govorili i njihovi urednici svećenici. U glazbenom dijelu programa nastupio je Antun Rilović Toto, inače počasni član Zavičajnog kluba Imoćana u Dubrovniku, a tijekom večeri imotski glumac Ante Sućur pročitao je niz stihova koji su opisali ljepotu Imotske krajine.
Livija Sinković
("Slobodna Dalmacija", 11. ožujka 1999.)


 

Imotska poduzeća zahtijevaju restrukturiranje

IMOTSKI, 9. ožujka - U Poglavarstvu grada Imotskog upriličen je sastanak ministra gospodarstva mr. Nenada Porgesa s predstavnicima grada Imotskog i direktorima najvećih imotskih poduzeća.
Stanje imotskog gospodarstva je dosta teško ali ne i beznadno. Bivše velike tvornice teško mogu opstati na tržištu bez modernizacije odnosno restrukturiranja proizvodnje. Tako primjerice, tvornica Trimot, u koju je uloženo 40 milijuna kuna iz proračuna, radi na zastarjelim strojevima i neće moći opstati ako se ne uvede nova tehnologija i ne počne proizvoditi modnu odjeću.
U tvornici Imostroj treba završiti s proizvodnjom minobacača za Ministarstvo obrane, ali je budućnost u civilnoj proizvodnji. Predviđena je proizvodnja viličara, ali dio zaposlenih ne prihvaća taj program, a ministru Porgesu nitko nije mogao odgovoriti što je alternativa proizvodnji viličara. Ministar je pozvao sindikat i rukovodstvo tvornice da dogovore proces proizvodnje, jer je to bolje rješenje od stavljanja lokota na ulaz te tvornice. (V. P.)
("Vjesnik", 10. ožujka 1999.)


 

Porges potrošio milijune maraka za dijelove viličara

IMOTSKI - Dosadilo nam je čekati u ovako bezizlaznoj situaciji bez osobnih dohodaka jer naše obitelji trebaju sredstva za život - ističu radnici Imostroja koji je u 100-postotnom vlasništvu Vlade Republike Hrvatske.
Zbog toga su lancem i lokotom zatvorili ulaz u tvornicu u nadi da će odgovorni konačno shvatiti težinu položaja uposlenika. Tvornica Imostroj sagrađena je 1986. godine kada je radila elemente minobacačkog programa, a kompletna tehnologija bila je prilagođena takvoj vrsti proizvodnje. Godine 1990. u toj tvornici se proizvodilo minobacačko oružje za potrebe Hrvatske vojske. Proizvodnja je trajala do 1995. godine kada su se smanjile potrebe HV-a za tim proizvodima. Tada dolazi i do problema u poslovanju.
- Krajem '97. Ministarstvo gospodarstva kupilo je licencu za proizvodnju viličara a da nitko od uposlenika nije sudjelovao niti imao uvida u bilo kakvu dokumentaciju za tu licencu - priča nam dipl. ing. Aleksandar Petrović, voditelj programa. - Licenca je stajala 500.000 njemačkih maraka, još 100.000 maraka plaćeno je za neke alate za koje ne postoji dokumentacija, a ugovorom je dogovoreno još dva milijuna njemačkih maraka dijelova za viličare, uz obećanje da će se tako moći kompletirati 60 komada viličara. Taj dio rezervnih dijelova Ministarstvo gospodarstva platilo je jedan milijun maraka, a drugi milijun je prema ugovoru trebalo platiti viličarima. Međutim, realizacija dopreme dijelova nije rađena prema ugovoru, dostavljeni su dijelovi, ali od njih se nisu mogli kompletirati viličari. Na osnovu toga zaključili smo da je prodavatelj licence "čistio svoja skladišta". Plaćena dokumentacija od 500.000 njemačkih maraka nekompletna je i prema njoj se ne može pristupiti pripremi i proizvodnji. Nas trojica inženjera dali smo svoje negativno mišljenje o elaboratu koji nije kompletno napravljen niti verificiran s aspekta struke, ali smo zbog mišljenja direktora Bore Jovića dobili suspenziju s radnih mjesta u kolovozu prošle godine. Uz taj program, ostalo je još oko 1,5 milijuna maraka nedovršene proizvodnje minobacača za Ministarstvo obrane za koje to ministarstvo nije zainteresirano niti oni traže realizaciju ugovora - dodao je inženjer Petrović.
Marko Ajduk, uposlenik Imostroja, tvrdi da od ožujka 1998. godine većina radnika nije primila nikakav osobni dohodak, a samo je dio radnika dobio plaću za tri mjeseca u prošloj godini i jedan dio novca u ovoj godini.
- Od lipnja 1996. godine račun tvrtke je blokiran, a preko njega isplaćivali su se samo osobni dohoci po odobrenju Ministarstva financija do lipnja 1998. godine. Prošle godine Gradsko poglavarstvo Imotskog pozajmilo je 120.000 kuna, a taj novac je u obliku osobnog dohotka isplaćen mimo platne liste. Tako se postupilo i nedavno kada je Ministarstvo dostavilo 600.000 kuna koje su ponovno dijeljene samo dijelu uposlenika bez plaćanja doprinosa prema državi tj. iz ruke u ruku - tvrdi Ajduk.
- Od dobivenih 600.000 kuna, 280.000 podijeljeno je dijelu radnika, a što se tiče ostatak novca, naš sindikat nema uvida što se s njim dogodilo, a to je i prelilo čašu strpljenja.' Plaćali su se tuđi kamioni za prijevoz i dostavu dijelova za viličare, a naš kamion stoji. U međuvremenu jedan jedini viličar koji se proizveo u tvornici otuđen je iz kruga tvornice. Nas radnike zanima gdje je! Zatvorili smo tvornicu da ne bi i ubuduće dolazilo do otuđivanja imovine - ističe Veljko Jelinić, povjerenik tvorničkog sindikata.
V. Bekavac-Šuvar
 


Boro Jović, direktor Imostroja: Za sve imam račune
Kako će cijeli slučaj završiti za 174 zaposlenika pitali smo i direktora Boru Jovića, često prozivanog od strane radnika. 
- Predloženi sanacijski program Imostroja potpisao je ministar gospodarsiva Nenad Porges i trenutačno se čeka odluka Vlade. Nakon sanacije ostat će 90 radnika, s kojima će se potpisati ugovor o radu. Ostali radnici bit će tehnološki višak i njima be se podijeliti novac za otpremninu, koji će se namaknuti interventnim sredstvima. Za sva utrošena sredstva imam račune, a nadam se da će i program viličara biti uspješno realiziran - rekao nam je u telefonskom razgovoru direktor Boro Jović.

("Jutarnji list", 9. ožujka 1999.)



 

Hotel u Prološcu

PROLOŽAC - Na izvoru rijeke Vrljike u Prološcu Donjem u tijeku je gradnja prvog privatnog hotela u Imotskoj krajini. Hotel s tri zvjezdice imat će 27 suvremeno opremljenih soba s pratećim sadržajima. Investicija je teška više od 4 milijuna kuna. Sredstva je osigurao Teo Zdilar s obitelji, uz pomoć kredita HBOR-a. (mz)
("Večernji list", 9. ožujka 1999.)


 

Runovići postali veliko gradilište

RUNOVIĆI, 7. ožujka - Jedno od najvećih gradišta u Splitsko-dalmatinskoj županiji je zasigurno i općina Runovići. U zadnje dvije godine uradilo se više nego od prvog spomena toga mjesta. Trenutno se uz župnu crkvu Gospe od Karmela podiže novi zvonik, koji će s više od 30 metara dominirati cijelim krajem. Nova zvona za runovićki zvonik izlivena su prije nekoliko godina.
Na temeljima bivše svlačionice NK Mračaj podignuta je nedavno i nova zgrada ambulante u čijem će sklopu biti laboratorij te zubna ambulanta. U središtu općine uređen je trg s fontanom, koji nosi ime fra Mije Runovića. U središtu je također otvorena ispostava Splitske banke, izgrađeni su nogostup i javna rasvjeta, dovršen je vodoopskrbni sustav...
I malo poduzetništvo stiglo je u Runoviće. Nakon otvaranja pogona za preradu ljekovitog bilja na Sebišini, u zaseoku Ljubičići izgrađena je sušionica mesa kapaciteta 12.000 komada. Svim tim investicijama, Runovići postupno omogućuju sve kvalitetniji život svojim žiteljima te utječu na smanjenje njihova iseljavanja, koje je u prošlom razdoblju bilo vrlo izrazito. (V.P.)
("Vjesnik", 8. ožujka 1999.)


 

Pet puta više zahtjeva nego oštećenih

IMOTSKI - Zbog golemih šteta na poljoprivrednim kulturama koje su prouzročili miševi ovoga ljeta, zbog čega je župan dr. Branimir Lukšić proglasio elementarnu nepogodu, imotski poljoprivrednici očekivali su određene odštete. Međutim, do danas nitko nije dobio ni kune. Prema riječima Ante Rake, člana Gradskog povjerenstva za procjenu šteta, za poljoprivrednike je u državnom proračunu predviđeno 124.000 kuna, što je 2,5 posto realne štete. Procjena je šteta točno pet milijuna kuna. U poglavarstvu je sastavljen poimeničan popis oštećenih seljaka. Poljoprivrednik Branko Radeljić kaže, a on nije jedini, kako je veliki problem što su se prijavili ljudi koji nisu pretrpjeli nikakvu štetu ili im je zemljište u susjednoj Hercegovini. Prema njegovim riječima, zahtjeva je pet puta više nego što ima oštećenih ljudi.
Ante Rako pojašnjava kako je Mjesni odbor imenovao Komisiju za procjenu štete koja je zajedno sa Županijskom i Gradskom komisijom obilazila po parcelama. Predstavnici MO trebali su odmah reagirati. Sada je gotovo nemoguće provjeriti zahtjeve, rekao je. (mj)
("Večernji list", 5. ožujka 1999.)


 

"Imota" vinogradarima dužna 13 milijuna kuna

IMOTSKI - U tijeku je već šesti mjesec od završene berbe grožđa prošle jeseni, a niti jedan imotski vinogradar nije dobio kune za grožđe koje je predao poduzeću "Imota". To se još nikada nije dogodilo u pedeset godina postojanja imotske vinarije.
Prošle jeseni, nakon neočekivano dobrog uroda, imotski su vinogradari imali velike tržne viškove grožđa. Kao i desetljećima prije, svim prijevoznim sredstvima grožde su odvozili u otkupne stanice ili na vinariju stvarajući na taj način kilometrima duge kolone u kojima se u redu čekalo po cijeli dan i noć na predaju grožđa. Vodstvo vinarije znalo je da u podrumima ima zalihu od 200 vagona vina iz prošlih godina, ali nitko nije ni pomišljao na potpunu ili djelomičnu obustavu otkupa grožđa od svojih kooperanata. Tako je "Imota" u svoje podrume primila oko 700 vagona grožđa od čega je dobiveno oko 500 vagona vina. Sadašnje zalihe od 700 vagona vina teško će naći kupca za duže vrijeme, a troškovi prerade, zaštite i održavanja vinarije svakodnevno rastu. Za otkupljeno grožđe "Imota" kooperantima duguje više od 13 milijuna kuna. Možda će im i do 30 posto duga isplatiti "rostfraj" bačvama, kojih sve više imotski vinogradari imaju u svojim podrumima, te umjetnim gnojivom i drugim potrepštinama. Sve to ne može niti malo podmiriti potrebe vinogradara. Tisuće je njih ostalo bez radnog mjesta, a na taj način i bez redovite mjesečne zarade, pa ove godine još više osluškuju poziv iz "Imote", barem i na djelomičnu isplatu otkupljenoga grožđa.
Direktor "Imote" dipl. ing. Ivica Škoro kaže da je održan sastanak predstavnika Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva finanacija radi dogovora o davanju jamstva za kredit koji bi "Imoti" dala Splitska banka. 
Ivo GUDELJ
(Slobodna Dalmacija, 4. ožujka 1999.)


 

Na zalihi sedam milijuna litara vina

IMOTSKI - Najveće zalihe vina u Dalmaciji, čak sedam milijuna litara samo od prošle godine, ima imotska "Vinarija". Razlog tome je, prema riječima Ivice Škore, direktora "Vinarije", loša protekla turistička sezona i poremećaji na istočnom tržištu. Posljedice svega toga danas su, kako je rekao, golemi dugovi tvornice prema vinogradarima i poslovnim bankama. Iako su bili svjesni teškoća pri plaćanju, rekao nam je Ivica Škoro, zbog iznimno bogate prošlogodišnje berbe, ali i obveze prema kooperantima, otkupili su i više grožđa nego što je potrebno. Prema njegovim riječima, barem dio duga mogao bi se riješiti produženjem važenja potvrda kreditnih zaduženja uz jamstvo Vlade s tim da bi "Vinarija" plaćala kamate. Takvim načinom vratili bismo domaće tržište a tvornicu spasili od potpunog stečaja, zaključio je Škoro. (mj) 
("Večernji list", 4. ožujka 1999.)


Neobrađeno Imotsko polje

IMOTSKI - Ove godine na Imotskom polju obrađivat će se samo 40 posto obradivih površina, što je u odnosu na prošlu godinu za polovicu manje. Razlog tako alarmantnog stanja je, kako doznajemo od poljoprivrednika, strah od nove najezde miševa koji su prošlo ljeto uništili gotovo sve usjeve, ali i nedostatak novca.
Poljoprivrednik Luka Ujević kaže kako se ne isplati ulagati u polje kad za 1000 kg kukuruza seljak može dobiti samo 1000 kuna. Prema njegovim riječima novac koji poljoprivrednik dobije od svog uroda nisu čak dovoljna za novo sjeme i gorivo. (mj)
("Večernji list", 4. ožujka 1999.)