Proboj ceste kroz krš Biokova

IMOTSKI - Teška mehanizacija građevinske tvrtke "Izvođač" iz Grubina već je probila tri kilometra prometnice što će od Zagvozda preko Golog brda ići prema Poljicima i dalje se spajati na prometnicu Imotski-Split. Ova prometnica bit će dugačka 7,4 kilometra i kada bude gotova, umnogome će skratiti putovanje od Zagvozda prema Imotskom. Radovi na ovom zahtjevnom projektu financiraju se sredstvima Županijskih cesta iz Splita, a poslovi konačnog uređenja prometnice podijeljeni su u dvije faze. U prvoj fazi, koja je upravo u tijeku, probit će se nova trasa od zaseoka Mlikota u općini Zagvozd do Poljica u općini Podbablje u dužini od 5,4 kilometra, a druga faza dalje prema samom središtu Zagvozda. Predviđa se da će prometnica Zagvozd-Poljica biti gotova krajem 2000. godine i njezinim završetkom umnogome će se i rasteretiti sada preopterećena prometnica Šestanovac-Zagvozd-Vrgorac.
B. Ćosić
("Slobodna Dalmacija", 28. svibnja 1999.)

Djeci prijete razbijena stakla i zaraza

IMOTSKI - Zbog nepodmirivanja financijskih obveza dijela suosnivača - općina Zagvozd, Proložac, Zmijavci i Runovići, 42 djelatnika imotskog Djećjeg vrtića, od veljače 99. godine nisu dobili plaću. Prema riječima ravnatelja Dražena Markote, uz Grad i Općinu Podbablje uredne platiše još su samo roditelji, a oni ne mogu podmiriti sva dugovanja. Trenutačno najveće nade djelatnici vrtića polažu u Vladu. Iz Poglavarstva je upućeno pismo pomoći, no o njemu se još nitko nije izjasnio. Jedino je pozitivno u posljednje vrijeme uz pomoć Grada plaćanje dugova prema dobavljaču hrane za 330 djece.
Koliko je uistinu stanje zabrinjavajuće, kazuju i riječi odgajateljice Vande Ćosić.
- Tuga prije svega. Čak ni osnovni didaktički materijal nemamo. Bolje smo funkcionirali u ratnim godinama. Roditelji koji rade s kompjuterima opskrbljuju nas papirom koji je zbog olova u sebi i štetan, ali mi smo prisiljeni to koristiti jer drugoga nemamo.
Na razbijene prozore više se nitko ni ne osvrće. Igralište ispred vrtića, koje je jedini dječji park u cijelome gradu, samo 'krasi' jedan željezni vlakić koji je odavno zahrđao. Klackalice, ljuljačke, te ostali sadržaji bitni za djecu, ako su i postojali, sada ih nema. Detalji koji dodatno ukazuju na loše stanje zgrade crni su tragovi vlage na krovnim zidovima zbog slijevanja kiše preko njih te nedostatak ograde.
- Posjetio sam veliki broj dječjih ustanova, no jedino imotski vrtić nema ograđen prostor samo za djecu. Subotom se ovdje slobodno šeću vlasnici s kućnim ljubimcima, pa uza sve teškoće postoji i strah od životinjskih zaraza - jada se ravnatelj Markota. Hoće li kao posljednju mogućnost upotrijebiti štrajk zbog kojeg će prije svega patiti djeca, dvoje ogorčeni djelatnici imotskoga vrtića.
M. Jović
("Večernji list", 19. svibnja 1999.)

Voda u kuće, a čatrnje, burila, vučije i mješine u - sjećanje

Žitelji Aržana i u selima zapadnog dijela Imotske krajine više neće pogledavati u nebo i moliti Boga ne bi li im pala kiša, napose ljeti o sv. Iliji kada su ti krševiti, kameniti krajobrazi Dalmatinske zagore najviše žedni vode. Odzvonilo je čatrnama u tom zagorskom dijelu Splitsko-dalmatinske županije koje su sada postale samo simbol teške prošlosti. Aržančani ističu kako su najteža vremena daleko iza njih, jer im voda s crpilišta Mukišnice na Bukovoj gori nadomak Buškog jezera u Hercegovini, u tomislavgradskoj općini, koja će iz novosagrađenog vodovoda »Josip Jović« poteći već 1. srpnja, donosi novi život.
Novi, jedini regionalni vodovod »Josip Jović« se gradi stručno, kvalitetno i za dugo razdoblje. Aržančani ga uspoređuju s najmodernijima u svijetu, o čemu svjedoči i nedavno sagrađeni odvojak od Studenaca do Aržana koji je na uporabu predao dr. Jure Radić, potpredsjednik hrvatske Vlade i ministar obnove i razvitka.
Do kraja svibnja završit će izgradnja i magistralnog vodovoda od crpilišta Mukišnice, odnosno vodospreme Zidine do Aržana (Gradina), dionice duge 11 kilometara, da bi zatim već 1. srpnja cijeli magistralni vodovod »Josip Jović«, prstenastog oblika s prirodnim padom bio u funkciji. Vodovod nosi ime prve žrtve Domovinskog rata, Josipa Jovića (poginuo 31. ožujka 1991. godine na Plitvicama u prvom okršaju sa četnicima). 
Vodovod gradi tvrtka 'Vodoprivreda' iz Imotskog sa suizvođačem Cetina u Sinju.
- Upravo gradimo glavni vodospremnik na predjelu Gradina u Aržanu, kapaciteta 500 metara prostornih, na visini od 731 metra nad morem. Radimo i dodatno dnevno i do deset sati, kako bi glavni rezervoar zgotovili do kraja svibnja. Napajat će se vodom iz glavnog crpilišta »Mukišnica«, odakle će voda u vodospremnik »Zidine« , a potom i dalje novosagrađenim vodovodom od 11 kilometara i do Aržana. Iz tog vodospremnika će se opskrbljivati vodom cijeli Aržano i bliža sela u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (Vinica), rekao nam je inž. Zvonko Lovrić, rukovoditelj gradilišta vodospremnika Aržano.
Dodaje da će tek nakon toga uslijediti izgradnja vodovodne mreže kroz naselja do kućanstava. Svako kućanstvo će uplatiti 1800 do 2000 njemačkih maraka za vodni priključak pa će vodu imati u kućama uoči Božića. U tome, ističu Aržančani, neće biti problema jer su godinama štedjeli da bi im voda potekla i u lijepim obiteljskim kućama. 
- Nekad su Aržančani odlazili po vodu u Studence, na udaljenosti desetak kilometara, donoseći je u burilima, vučijama, mješinama. Stariji su u ovom kraju pili vodu i iz lokava i kamenica u doba kada nisu imali čatrnja. Jer, u Aržanu i okolici nema ni jednog izvorišta, pa je ovdje voda oduvijek imala cijenu lijeka, podsjeća župnik, msgr. Ivan Bilić, objašnjavajući kako je nedostatak vode, uvelike utjecao i na raseljavanje ljudi iz tog kraja, posvuda po svijetu.
Primjerice, Aržano je prije 32 godine kada je na službu došao msgr. Bilić iz ravne Slavonije, imalo 1800 stanovnika i oko 300 djece u školi. Sada u tom mjestu ima tek 519 stanovnika sa 167 obitelji, tvrdi vlč. Bilić. Najživlje je vikendima, blagdanima i školskim praznicima, kada na ognjišta dođu roditelji sa svojom djecom. Voda će im na djedovini oplemeniti život zahvaljujući svesrdnoj potpori hrvatske države koja samo u izgradnju suvremenog vodoopskrbnog sustava na području Imotske krajine investira 125 milijuna kuna. 
Msgr. Ivan Bilić u šali kaže kako će aržanski prostori nalikovati kalifornijskim kad poteče voda svim zaseocima toga podneblja. Ističe sve koji su pomogli izgradnji regionalnog vodovoda »Josip Jović«: Antu Ledića u Zagrebu i njegove suradnike, Božu Čubića, Stjepana Šturlana. 
I obitelj poginulog Josipa Jovića u Aržanu očekuje bolje dane nakon izgradnje suvremenog regionalnog vodovoda »Josip Jović«. Gospođa Marija nosi crninu, tužna je što uz sebe nema sina Josipa, a i muž joj je umro prije godinu dana. No, ona se ponosi domoljubnom žrtvom svog sina. U novosagrađenoj katnici u zaseoku Jovići, koju je počeo graditi sin joj Josip, u okruženju svoga mlađeg sina, kćeri i nevjeste, te trojice unuka koji nose ime svoga strica i ujca, pomno čuva sinovljevu sliku. Srcu joj je prirasla i granitna ploča na kojoj je urezan tekst: »Josip Jović, 31. 03. 1991., prvi u pleteru uskrslih slapova našeg hrvatskog žića. Zahvalni Aržančani«. 
Danas se mladi već vraćaju svojoj kolijevci, izvoru djetinjstva i zdravog života. Iz Kanade je upravo stigao mladi bračni par Čondić s dvoje djece.
- U Kanadi sam radio deset godina i sada s ušteđevinom u rodnom Aržanu otvorio autolimarsku radionicu, jedinu na području općina Ciste Prova i Lovreća. Posla imam dovoljno. Uskoro ću otvoriti i autopraonicu koja će također biti jedina na ovom prostoru. Mogao sam otvoriti i neki objekt na moru i baviti se turizmom, ili trgovinom, ali je budućnost u zanatima, u obrtničkom poduzetništvu, ističe Petar Čondić kojemu je i otac bio nekoliko godina u Njemačkoj, a još ima petero braće i dvije sestre u Kanadi. Želja mu je da se svi Aržančani vrate iz inozemstva na djedovinu te da ulažu kapital u razvoj zavičaja kako bi bilo više radnih mjesta i više zaposlenih mladih ljudi, jer kraj ima sigurnu budućnost.
Dugogodišnji aržanski pčelar Toma Budić tvrdi, da je med iz Aržana zdrav i preporučuju ga liječnici.
- Sad kad smo dobili vodu, Aržano će se preporoditi. Voda nam je udahnula novi život. Više će se razvijati poljoprivreda, stočarstvo, pa i pčelarstvo jer će se i livade njegovati. I mlijeka će biti više, mesa, sira. I gospodarstvo će se ovdje pokrenuti pa će nam svima biti bolje. I mladi će ljudi ostajati na djedovini, a i mnogi Aržančani će se zasigurno vratiti zavičaju, ocjenjuje Budić. 
 

Nedjeljko Musulin
("Vjesnik, 16. svibnja 1999.)

Upis imotskih vinogradara

IMOTSKI - Iz vinarije "Imota" d.d. uputili su pozive imotskim vinogradarima da kod pripreme za ovogodišnju berbu trebaju obaviti upis u upisnik proizvođača grožđa. Upis se inače obavlja u uredu za gospodarstvo u Imotskome. Kako kažu u "Imoti", već nekoliko godina na snazi su propisi kao što su Zakon o vinu i Pravilnik o vinu koji proizvođače grožđa obavezuju na upis u upisnik proizvođača. Kod ovogodišnje berbe i otkupa grožđa, proizvođači će morati dokazati da su obavili upis u upisnik, kako bi vinarija mogla vršiti legalan otkup grožđa te proizvedeno vino puštati u promet. Ugovore o kooperaciji "Imota" će zaključiti samo s onim kooperantima koji su obavili upis i stekli status proizvođača grožđa. (vp)
("Večernji list", 11. svibnja 1999.)

  Uređenje "donje carine"

IMOTSKI - Upravo se uređuje granični prijelaz u Vinjanima Donjim, kojega Imoćani popularno zovu "donja carina".
Od uspostave granice između BiH i Hrvatske, rekao je Jozo Mustapić, predstojnik Carinske ispostave Imotski, carinici su pregled putničkih vozila obavljali na otvorenom, pa je njihov rad ljeti, zbog vrućine, a zimi zbog hladnoće, gotovo nemoguć. Međutim, za četiri-pet mjeseci, kada je planiran završetak uređenja, uz montažne kućice u kojima će biti smješteni uredi za carinike iz BiH i Hrvatske predviđeni su zajednički natkriveni prostori.
Proširit će se granični prijelaz za tri trake s parkiralištem koje će biti opremljeno popratnim sanitarnih uređajima. Izvođač radova u koje je Ministarstvo financija uložilo 10,5 milijuna kuna jest imotska Vodoprivreda. (mj)
("Večernji list", 9. svibnja 1999.)

U "Agrokoki" ne mogu ništa - nitko ne uzima gnojivo

IMOTSKI - Kokošje gnojivo s nekontroliranog i otvorenog deponija imotske "Agrokoke" već duže vrijeme cijedi se i ulijeva u glavni vodosprovodni i vodonatapni kanal, koji od izvorišta rijeke Vrljike vodi prema južnom dijelu Imotskog polja od Kamenmosta do općine Runovići. Velike količine otrovnog otpada, u što smo se na licu mjesta uvjerili, zbog strmog zemljišta na kojemu se nalazi deponij, te i zbog nedavnih kiša; uz nesnošljiv smrad direktno zagađuju vodu koju koriste mnogobrojni imotski poljoprivrednici, a njome se napaja i stoka.
- Mi smo doznali za taj slučaj - veli nam gradski komunalni inspektor Vijeko Gadžo. Zajedno s kolegicom inspektoricom Ivom Žužul otišli smo i napravili zapisnik, upozorili rukovodstvo »Agrokoke« i, na žalost, to je sve što smo mogli učiniti.
U Hrvatskoj vodoprivredi inženjer Marko Jukić nam je rekao da o tom slučaju ne zna ništa. Moja je nadležnost održavanja kanala i mi ćemo o njemu početi brigu brinuti 1. srpnja, kada ćemo baš na tom dijelu popraviti razrušeni mostić, a za detalje oko tog ekološkog incidenta potražite odgovor u Hrvatskim vodama, ispostava Imotski.
U "Agrokoki" znaju za deponij i za ono što se s njim dogodilo.
- Sa svim smo upoznati, i to ćemo ubrzo riješiti i radi sebe i radi seljaka koji u blizini imaju svoje njive - riječi su direktora pAgrokoke« Marijana Zovka. Mi gnojivo darujemo ljudima, ali ga nitko neće i morali smo ga negdje staviti, veli direktor.
No ono najvažnije ostaje. Otrovni otpaci kokošjega gnojiva i dalje se nesmetano ulijevaju u glavni vodonatapni kanal, a nitko još ne sprječava moguću ekološku katastrofu.
B. Ćosić
("Slobodna Dalmacija", 8. svibnja 1999.)

Sv. Marko simbol slobode

IMOTSKI - Obnovljenu kapelicu Sv. Marka u Drumu, podignutu između 1717. i 1760. godine u spomen na oslobođenje od Osmanlijskog carstva, jučer je, u prisutnosti velikog broja vjernika, posvetio fra Marko Bošnjak, Najstarije zdanje ovakve vrste na području Imotske krajine prvi su put prije 30 godina obnovili mještani dobrovoljnim prilozima i do danas na njemu nisu obavljani nikakvi popravci. Svake će se godine, 4. svibnja, u znak sjećanja na taj dan, služiti sveta misa. (mj)
("Večernji list", 5. svibnja 1999.)