Miss Sporta Hrvatske odmara se u Imotskom

IMOTSKI - Laskavu titulu Miss sporta Hrvatske ove je godine na natjecanju u Rogoznici ponijela Imoćanka Marina Milas. Studenticu ekonomije u Zagrebu, košarkašicu Hrvatskog dragovoljca, zatekli smo u rodnom joj gradu Imotskom.
Marina je došla registrirati automobil Renault twingo koji je dobila na dar na natjecanju, biti malo s roditeljima, družiti se s prijateljima i okupati se, kako kaže, na najljepšem mjestu na svijetu - u Modrom jezeru. O tome kako je dospjela na natjecanje, Marina kaže da može zahvaliti košarkaškom sucu Hrvoju Jelaviću koji ju je uspio nagovoriti da se prijavi na natječaj Sportskih novosti.
Vedrana Bekavac-Šuvar
("Jutarnji list", 31. srpnja 1999.)

Ne nazire se kraj izgradnje sportske dvorane

IMOTSKI (Stina) - Radovi na izgradnji školske sportske dvorane u Imotskom, koja su trebali završiti 31. siječnja ove godine, još uvijek traju. Od tri financijera ovog projekta - Ministarstva prosvjete i sporta, Splitsko-dalmatinske županije te Grada Imotskog, samo Ministarstvo ispunjava svoje obaveze pa se radovi nisu odvijali predviđenim ritmom.
Prema riječima Ive Miroševića, načelnika Odjela športa pri Državnoj upravi za šport i tehničku kulturu, izgradnja dvorane veličine 2.574 četvorna metara, u državnom proračunu je već dvije godine. Gradnja ovog 13 milijuna kuna vrijednog objekta namijenjenog ne samo srednjim školama, već i građanima Imotskoga i okolice, ugovorena je s tvrtkom Spliting d.d. iz Splita.
Prema ugovoru o sufinanciranju koji je potpisan 21. studenoga 1997. godine, sva tri sufinancijera obvezala su se osigurati ugovoreni iznos. Međutim, svoje obveze podmiruje jedino Ministarstvo koje u izgradnji sudjeluje s 45 posto od ukupnog iznosa, rekla nam je Marija Došen, pomoćnica ministra u Ministarstvu prosvjete i sporta.
Prema riječima pomoćnice ministra, do danas je izvoditelj obračunao vrijednost obavljenih radova u visini 7 milijuna kuna. Ministarstvo je od toga iznosa uplatilo polovicu. Preostala dva sufinancijera nisu osigurala niti jednu kunu za plaćanje ugovorenih obveza. Ministarstvo namjerava i dalje tijekom 1999. godine ispunjavati svoje financijske obveze, kaže Marija Došen.
Nadu kako će dvorana uskoro ipak biti završena dao je i ministar obnove i razvitka dr. Jure Radić u Imotskom u ožujku ove godine kada je obećao financijsku pomoć za završetak preostalih radova. Ali, od toga, na žalost mladih Imoćana, još nema ništa.
M. Jović
("Novi list", 29. srpnja 1999.)

Tražimo povrat svih dugova našoj tvrtki

Nekadašnji trgovački div TP Napredak iz Imotskog u svojim zlatnim godinama imao je 850 zaposlenih te blizu 170 prodavaonica po Imotskoj krajini, Hrvatskoj i susjednoj Bosni i Hercegovini. Nakon provedene privatizacije od Napretka je ostalo šest prodavaonica, tržnica, skladište i 46 zaposlenih. U nemogućnosti prilagođivanja tržištu, u uvjetima kakvi vladaju u trgovini, posebno u Imotskom, trenutačno je u Napretku d.d. pravi kolaps. Barem ga takvim prikazuju djelatnici okupljeni u Stožeru za obranu Napretka d.d. U najnovijem apelu, koji su uputili svim institucijama, od Splitsko-dalmatinske županije, grada Imotskog do Financijske policije, nezadovoljni radnici, pišu, između ostalog, i ovo: "Djelatnici Napretka nemaju plaće od 1. kolovoza 1998. godine, a niti im je plaćeno mirovinsko i socijalno osiguranje. Pitaju se, dalje, kako direktor Zdeslav Tonković može dijeliti otpremnine, prije nego što podmiri plaće djelatnicima, kako dotični direktor može sebi i nekolicini podobnih oko njega povisivati plaće, ako tvrtka ne ostvaruje dobit." Dalje traže da direktor dostavi Stožeru dugovnu i potražnu stranu tvrtke, kao i kompletan uvid u prodaju objekata poduzeća kao što su Stolarija, Robna kuća "Ima", skladište građevinskog materijala u Glavini, prostori u Zagvozdu, Lovreću, Splitu, Grudama, skladište eksploziva i tako dalje, da direktor opravda pred djelatnicima putne naloge za 98./99. dnevnice, da objasni zašto je izvršen povrat robe iz "Ime" vraćene nakon godine dana, a trebala je biti plaćena u roku od 120 dana, zašto nije plaćena RK "Ima" čiji su vlasnici dužni "Napretku" oko tri milijuna kuna, te konačno da direktor objasni prodaju 50 plinskih boca benzinskoj postaji "Tony-benz" iz Prološca po cijeni od 45 DEM, a skladištu je naredio da se boce razduže po cijeni od 350 kuna. - Sve ovo tražimo, i čekamo odgovore - rezolutan je čelni čovjek Stožera za obranu Napretka Stipe Gadžo. Uz njega su i Jurica Maršić, Vinko Juroš, Ivica Bugarić, Ivica Drlje, Boženka Divić, Ivo Knezović i drugi. Plaće nemamo godinu dana, nitko s nama ne kontaktira. Spremni smo ući u RK "Ima" mirno tražeći da se isplati dug. Našem Napretku duguju Stolarija, "Ima", Skladište u Glavini te još neki skoro milijun i pol maraka a mi nemamo djeci za kruh. Ogorčenje djelatnika usmjereno je i prema Gradu, koji još nije preuzeo tržnicu i devet djelatnika. Stvar je na sudu, kažu. Ako naši apeli ne urode plodom, ne preostaje nam drugo nego da prosvjedima dobijemo ono što nas pripada, odlučni su u Stožeru za obranu Napretka.
Braco Ćosić

("Slobodna Dalmacija", 16. srpnja 1999.)

U Runovićima knjiga nije zaboravljena

U jeku informatičkog doba ne smijemo dopustiti da se zaborave knjiga i knjižnice u kojima se odvajkada skupljalo sveukupno zabilježeno znanje, štitila hrvatska riječ, i stvarao duh naše kulture i znanstvenih dostignuća civilizacije, rekao je mr. Božo Biškupić, ministar kulture, prilikom svečanog otvaranja knjižnice i čitaonice u Runovićima. Uz prigodne riječi blagoslov knjižnici je dao župnik fra Petar Vrljičak. Prostor novootvorene knjižnice smještene u velikom kamenom zdanju, Domu kulture - Runovići, oduvijek je bio čitaonica. Tu se ranije, govori nam Borko Babić, načelnik općine Runovići, čitao tisak, slušao radio i gledala televizija. Današnje generacije dobile su moderno opremljen prostor od oko 120 četvornih metara u čije je uređenje utrošeno 150 tisuća kuna. Ono najvažnije - knjige - tek će popuniti mnogobrojne police. Za početak je stigla donacija Ministarstva kulture od 400 knjiga, a nešto knjiga sačuvano je i od ranije. No, kako kaže načelnik, Runovićana je svuda po svijetu i Hrvatskoj. Pomagali su i pomažu, pa je vjerovati kako police nove knjižnice neće zadugo biti prazne, čemu će i nadalje pridonositi Ministarstvo kulture. Od ministra Biškupića saznali smo i kako se godišnje u nabavu knjiga za knjižnice Hrvatske uloži 19 milijuna kuna, no kakav će biti njihov fundus, ovisi i o suradnji gradova i općina koji također sudjeluju u nabavi knjiga. Splitsku knjižnicu, primjerice, ministar Biškupić spomenuo je kao jednu od onih kojima bi trebalo značajno popraviti fond te dodao kako bi ministarstvo bilo presretno kada bi gradovi i općine mogli prikupiti godišnje još 19 milijuna kuna za knjige, koliko se izdvaja u Ministarstvu kulture. Ministarstvo je od 1997. godine, uz novi Zakon o knjižnicama, napravilo pregled knjižnica u Hrvatskoj i ustanovilo da ima još 330 mjesta u kojima bi ih trebalo otvoriti. Od te inicijative otvoreno ih je deset. Uz ministra kulture na otvaranje je pristiglo nekoliko saborskih zastupnika i uglednika iz Vlade, županijski dužnosnici i predstavnici okolnih općina.
Sofija PRELJVUKIĆ
("Slobodna Dalmacija", 16. srpnja 1999.)

Suza za uspomen

IMOTSKI - Obljetnice mature uvijek su lijepa prigoda da se nekadašnji učenici i prijatelji vide te doznaju kojim je tko životnim putem krenuo. Upravo tako su i razgovarali maturanti imotske Gimnazije iz davne 1958./59. godine. Četrdeset godina je dugo vrijeme i ima i te kakvu podlogu za mnoga pitanja. Ovi maturanti uspjeli su dovesti svoje drage profesore Zdravka Pavičića i Mihu Mastilicu. Obišli su svoju još uvijek derutnu zgradu Gimnazije, kanule su i suze, pričale su se uspomene. Zajednički ručak i snimke, ali i veliko obećanje da će se naći i dogodine.
("Slobodna Dalmacija", 13. srpnja 1999.)

Voluharicama ni traga

IMOTSKI - Prošle godine u ovo vrijeme imotski poljoprivrednici bili su na nogama, beznadni pred napašću zvanom poljski miševi. Ovi glodavci iz obitelji voluharica toliko su se bili razmnožili da se na pojedinim dijelovima polja osim kompletno uništene ljetine, moglo pronaći na tisuće rupa i mišjih staništa. Proglašena je i elementarna nepogoda za dijelove grada Imotskog oko Vinjana Donjih, te za općine Runovići i Zmijavci. Jednom riječju, ovaj sitni glodavac nanio je nemalo zlo poljoprivrednicima. Ove, pak, godine i unatoč najavljivanju stručnjaka da bi se miševi mogli ponovno vratiti na Imotsko polje, glodavcu ni traga ni glasa. Posjetili smo onaj najugroženiji dio polja uz granicu sa susjednom Hercegovinom i od tamošnjih poljoprivrednika doznali nešto više o ovoj zanimljivoj pojavi.
- Na cijelom svom imanju nisam vidio jednog-dva miša - kaže poljoprivrednik iz Vinjana Donjih Ante Bušić. - Vidite ovdje, gdje sam također lani sadio lubenice, praktički nije bilo jedne, a da nije načeta mišjim zubima. Ove godine kao da ih je netko premjestio. Mislim da su ledovi tijekom siječnja uvjetovali njihovo stradanje, a i kiše su učinile svoje. Sada smo vi ovdje puno mirniji, jer je ta pošast, vjerujem, iščezla.
- Nema ih, začudo - veli poljoprivrednik Petar Perić. - Kada se samo sjetim da mi je lani nastradao cijeli urod rajčica, paprika, kupusa, o lubenicama da i ne govorim. Fala Bogu, sada je sve mirno. Nestanak miševa dovodim u vezu s velikim mrazevima, ali po riječima nekih stručnjaka, ta beštija mijenja stanište. Tko znade hoće li dogodine opet nagrnuti.
Inače, stanje je uistinu "mirno" što se poljskih miševa tiče i na predjelima Imotskog polja u Runovićima i Zmijavcima. I tamo ih ove godine nema, pa su poljoprivrednici zadovoljni.
Braco Ćosić
("Slobodna Dalmacija", 13. srpnja 1999.)

Strojevi su (ne)legalno uvezeni

IMOTSKI - Veliku pozornost izazvala je diskusija građevinsko-ijevoznog poduzetnika Milana Matkovića na skupu imotskih obrtnika s predstavnicima ovlaštenih ministarstava, HBOR-a, Državne agencije i drugih državnih organa.
Ovaj poznati poduzetnik, koji dugi niz godina radi s građevinskim strojevima i kamionima, javno je prozvao visoke dužnosnike u Županiji, ali i u Ministarstvu obrane. Govoreći o radu na crno, istaknuo je da na trasi dionice Zagreb-Goričanin te na još nekim drugim gradilištima radi i do tri tisuće radnika na crno. Potom je izrekao napomenu na račun Ive Peke, predstojnika Županijskog ureda za prometnice, kako je imotskim oduzetnicima obećao posao na prometnici Zagvozd-Poljica, no od toga nema ništa. Tamo rade ljudi s vezama, istaknuo je Matković.
Nakon Matkovićeve izjave, nije trebalo dugo čekati na reakciju. Petar Karin Peša, vlasnik građevinske tvrtke Izvođač iz Grubina, jedan od kooperanata poduzeća Hvidra iz Splita, koje je službeni izvođač na spomenutoj prometnici, izjavio je:
- Neka Matković ili bilo tko drugi dokaže da su moji strojevi uvezeni nelegalno. Strojevi moje tvrtke koji su angažirani na toj prometnici uistinu su suvremeni strojevi, legalno su uvezeni. Za njih imam uredne carinske deklaracije i papire. Tko je kriv nekima što se ne znaju okrenuti i što nisu konkurentni na tržištu. Bolje bi bilo da se uhvate posla i ne prozivaju bez argumenata. Uostalom, ja uredno prijavljujem dvadeset djelatnika na mojim strojevima, a to je osigurana egzistencija za dvadeset obitelji Imotske krajine - ustvrdio je Petar Karin Peša.
Braco Ćosić
("Slobodna Dalmacija", 5. srpnja 1999.)

Talijanske cipele iz Imotskoga

IMOTSKI - Posljednji u nizu velikih skupova koji su organizirali imotski obrtnici i na kojima, začudo, uvijek budu i nazočni brojni visoko rangirani dužnosnici ministarstava i Vlade RH, ponovno po tko zna koji put iskristaliziraju konkretne programe ovdašnjih potencijalnih poduzetnika, baš kako je i primjerno imotskoj poslovičnoj poduzetnosti. Na posljednjem skupu najkonkretniji je bio poznati imotski trgovac i trenutačno poslovođa prodavaonice tekstila iz Duge Rese u Imotskom Slavko Dropuljić.
- Vidite u mene su cijene za 40 posto niže nego u Hercegovini, a izbor je tekstila primjereniji nego u Zagrebu - zatekao nas je Slavko, očito aludirajući i na svoju poslovnost i dobar trgovački nos.
- No, ono što vas zanima, a to su moji programi, koji su realni i brzo ostvarljivi. Jedan od programa je pogon za proizvodnju moderne obuće. Moj partner iz Italije kreditira me, a ja ovdje samo tražim šezdesetak tisuća maraka inicijalnih sredstava. Gotove prostore već imam i u njima bih odmah mogao uposliti i do 50 djelatnika, koji bi, normalno, morali i proći obuku na modernim strojevima.
Drugi pogon je moderna sušionica mesa s tehnologijom koja jamči i kvalitetu, ali i upošljavanje četiri do pet djelatnika. Za sve ovo imam uredne ponude i nije nikakva tajna, a to sam i rekao na onome skupu, da to mogu realizirati u vrlo kratkom vremenu. Normalno, potreban mi je kredit, pa neka se ona gospoda iz agencije, HBORA i ostalih službi priupitaju zbog čega se upravo ovi programi odmah ne realiziraju. Kada se k tome uzme u obzir da bi se s malim sredstvima države, koja bih uredno vraćao, te sa sredstvima, koja su mi također u obliku kredita obećali inopartneri, priskrbio pedeset obitelji, onda je to za Imotski iznimna stvar. Vjerujem, također da se i drugi prijedlozi mojih kolega poduzetnika s državnom pomoći mogu ubrzo realizirati. Puno bi to koristilo bržem izlasku iz uistinu velike krize imotskoga gospodarstva i obrtništva - rekao nam je Slavko Dropuljić.
Braco Ćosić
("Slobodna Dalmacija", 2. srpnja 1999.)

Ako se kroz Biokovo probije tunel Sveti Ilija, od Imotskog do Makarske putovat će se 20 minuta

IMOTSKI/ZAGVOZD - Na skupu održanom u općini Zagvozd, stručnjaci s instituta građevinarstva u Zagrebu i Splitu javnosti su prvi put predstavili studiju opravdanosti izgradnje tunela Sv. Ilija kroz Biokovo.
Uz voditelja projekta ing. Zdravka Duplančića, o studiji su govorili mr. Stjepan Kralj s IGH Zagreb te Zdravko Tomljanović, direktor Zavoda za prometnice. Ista je ekipa stručnjaka, naglašeno je na skupu, radila i na ideji tunela Učka. Tunel Sv. Ilija, tvrde stručnjaci, ima opravdanost zbog gradnje autoceste koja bi trebala spojiti krajnji jug Hrvatske sa Splitom i Zagrebom, dijelom prolazeći baš kroz Zabiokovlje. Sam tunel, koji bi se gradio od betonske obloge, bio bi dug četiri kilometra, dok bi sve prilazne ceste od Basta, gdje je izlaz tunela s obalne strane, do Baške Vode bile duge tri kilometra.
Sa zabiokovske strane dužina prilaznih cesta bila bi sedam kilometara, dakle ukupno 14 kilometara. Uz svu potrebnu, kako prometnu tako i građevinsku i ekonomsku analizu opravdanosti tunela, nitko tko je radio na izradi dokumentacije ne spori da je gradnja tunela iznimno važna u čemu je dobivena i potpora Županije splitsko-dalmatinske. Istaknuta je mogućnost gradnje koncesijskim modelom
financiranja, što bi stajalo od 100 do 120 milijuna DEM. To znači da treba raspisati natječaj za dobivanje javne koncesije koja bi se u sljedećih 20-30 godina od samog dovršenja gradnje, koju stručnjaci planiraju za 2005. godinu, mogla naplatiti cestarinom.
Susjedne općine, uz dio općina iz BiH, dale su maksimalnu podršku gradnji tunela. Kad bi se ona realizirala, iz Imotskog do Makarske bilo bi dovoljno samo 20 minuta vožnje. Ostaje stoga pronaći investitora koji bi bio voljan ući u gradnju. Prema za sada još neslužbenim informacijama, on već postoji i čeka zeleno svjetlo krovnih institucija.
V. Bekavac Šuvar
("Jutarnji list", 2. srpnja 1999.)