|
|
Monografija o baziliciNa sjednici je predstavljena tek izišla monografija Starokršćanska bazilika u Zmijavcima autora Nenada Cambija, Anite Gamulin i Snježane Tonković. O knjizi je govorio fra Hrvatin Gabrijel Jurišić, suautorica Snježana Tonković, a, na ostacima bazilike na Dikovači, i akademik Nenad Cambi. Fra Nedjeljku zlatnik s likom Svetog Oca- Ne znam čovjeka niti institucije u Republici Hrvatskoj koji je toliko pomogao obnovu svetišta, crkava, gradnju novih sakralnih objekata i koji je toliko pomagao obitelji poginulih, prognanike i izbjeglice kao fra Nedjeljko Šabić, pa mu kao skromno priznanje uručujem zlatnik s likom Svetog Oca - rekao je dr. Jure Radić, potpredsjednik Vlade i ministar obnove i razvitka. |
("Slobodna Dalmacija", 11. kolovoza 1999.)
IMOTSKI (Stina) - U isplativost proizvodnje pripravaka od ljekovitih
biljaka danas se uvjerava sve više naših ljudi. Miro Matijašević, poduzetnik s
Pelješca, ponukan idejama poslovnih partnera s kojima je surađivao diljem SAD-a i
Europe, baveći se izvozom ribe, pokrenuo je na Sebišini pokraj Imotskoga tvrtku
"Ceratonia" za proizvodnju mirisnog i ljekovitog ulja. Krenuvši s proizvodnjom
prošle godine početkom srpnja, upravo kada dozrijeva smilje, počeo je proizvoditi ulje
te biljke.
- Ulje smilja koristi se najviše u aromaterapiji, ali i kao lijek. Uspijeva na krškom
podneblju, pa ga najviše ima u Dalmatinskoj zagori, gdje je izvrsne kvalitete, ali i u
Hercegovini, objašnjava Miro.
Cijena od 2,20 kuna po kilogramu potaknula je mnoge da postanu berači. Osim četiri
stalna radnika, za Mira radi više od 200 osoba koji, kako kaže, prosječno dnevno zarade
po 200 kuna. Berači nas, međutim uvjeravaju, da onaj tko se posve
ti berbi, dnevno može zaraditi i 200 do 300 DEM.
Proces dobivanja ulja od smilja koje se na parni pogon prerađuje u kotlovima na
temperaturi od 90 Celzijevih stupnjeva, traje sat i 45 minuta. Od 1.200 kilograma bilja
dobije-se jedna litra visokokoncentriranog ulja. No, kada se smilje siječe bliže
cvijetu, dobiju se i veće količine i kvalitetnije ulje. Upravo zbog visoke
koncentriranosti ulja, ističe Miro Matijašević, koji svoje kupce ima na američkom
tržištu, te nešto manje na europskom, ambalaža mora biti staklena i s posebnim
čepovima, te obložena stiroporom kako ne bi došlo do pucanja.
Kako proizvodnja "Ceratonije" ne bi završila s prestankom sezone smilja,
početkom kolovoza ove godine prvi put kreće proizvodnja i kaduljina ulja. Kadulja se
više prodaje osušena, a ostaci nakon procesa sušenja se destiliraju. Najbolja je,
otkriva nam vlasnik, paška kadulja koja u sebi ima 60 posto tajona.
U budućnosti će "Ceratonia", inače usamljena u svom poslu u
Splitsko-dalmatinskoj županiji, osim ulja smiIja, kadulje i borovnice, proizvoditi i
čajeve od ljekovitog bilja kojima, kaže Matijašević, obiluju Dinaridi. A gradnja
bazena za aromaterapiju još je jedan cilj toga uspješnog poduzetnika.
Marija Jović
("Novi list", 10. kolovoza 1999.)
OMIŠ - Puhački orkestar gradske glazbe iz Imotskog održao je u
ponedjeljak na večer na Trgu Pod Žižulom sjajan promenadni koncert.
Omišanima, kojima je nakon višedesetljetne tradicije grad već desetak godina bez svoje
glazbe, puhači su se uspješno predstavili šarolikim repertoarom, od Tijardovićeva
"Splitskog akvarela", najljepših Verdijevih melodija, do rock-skladbi Lennona i
McCartneya, glazbe iz filma "Batmen"...
Orkestar ima 52 glazbenika raznih uzrasta, opremljen je kvalitetno, od klasičnih
puhačkih glazbala, svih vrsta udaraljki do modernih keyborda.
Njeguju sve vrste muziciranja u domenu rada puhača, uz brojne nastupe u zemlji i
inozemstvu, a od 1996., predvođeni ravnateljem Ivanom Glibotom, sudjeluju na državnim
natjecanjima narodnih i gradskih glazbi bilježeći izvrsne rezultate. Ove godine su se
uspješno predstavili na internacionalnom festivalu u Poljskoj.
V. Bartulin
("Jutarnji list", 11. kolovoza 1999.)
IMOTSKI - Autentične suvenire s motivima narodnih nošnji Dalmatinske
zagore izrađuju tek nekoliko vrijednih žena koje ih i prodaju na imotskoj tržnici.
Sedamdesetšestogodšnja baka Mila Hrkač opanke, "buzavce", "bičve"
i "zovnice" sama je isplela, otkala i ukrasila, ali, žali se, kupaca je vrlo
malo. "Domaći svit radije kupuje industrijske suvenire, a najbolji su kupci stranci
koji kroz Imotski prolaze na putu za Međugorje", kaie baka Mila.
Društvo na imotskom pazaru prave joj Marija Vuletić i Križa Mikrut, ali mladih
nasljednica njihovog umijeća jednostavno - nema. "Ne zanimaju mlađariju takve
stvari, tko će poslije nas tkati 'zovnice'", pitaju se one. (ič)
("Večernji list", 10. kolovoza 1999.)
IMOTSKI (Stina) - Gospodarstvo na području Imotske
krajine na rubu je sloma. Blokirani su gotovo svi žiro-računi, plaće zaposlenih iznose
samo 60 posto državnog prosjeka, a na popisu nezaposlenih Zavoda za zapošljavanje imena
su više od tri tisuće Imoćana. Rješenje nude imotski poduzetnici, koje je teška
gospodarska situacija ponukala na samostalno traženje izlaza.
Na području Imotskog od nedavno djeluje Udruga imotskih obrtnika kao štedno-kreditna i
obrtnička zadruga. Ona je, prema riječima Ivana Gudelja, njezina predsjednika,
zamišljena kao neprofitna financijska organizacija. U njoj bi sav obrtnički novčani
potencijal bio sakupljen na jednom mjestu. Tako bi se, prema njegovim riječima, stvorila
aktiva iz koje bi se pozajmljivala kratkoročna sredstva, a ujedno bi to bila i
savjetodavna banka za obrtnike. Na taj način organizirani obrtnici mogli bi učinkovitije
reagirati na akutnu nelikvidnost. Prema Gudeljevim riječima, Udruga je postojala i prije,
no zbog objektivnih razloga nije bila učinkovita. Imotski obrtnici ugledali su se na
poznate modele iz Čakovca i Ludbrega, gdje su se obrtnici povezali kroz štedno-kreditne
zadruge. Tako organizirane udruge su, kaže Gudelj, jedini zakoniti okvir koji može
povezati potencijale obrtnika za nastupe na području cijele Hrvatske.
Udruga imotskih obrtnika već je pribavila svu potrebnu dokumentaciju čiju je ispravnost
provjerila financijska policija, te potvrdilo Ministarstvo financija. Uz obvezno zakonsko
pokriće, kako ističe Gudelj, i od Hrvatske obrtničke komore imotski obrtnici imaju
obećanje i podršku kroz poticajna sredstva.
Iako je Udruga otvorena svim obrtnicima, najveći motiv za organiziranje ipak imaju
građevinari. Nastupajući zajedno, oni će, kako se nadaju, lakše dolaziti do poslova.
Prema riječima Ivana Gudelja, takvim organiziranjem isključila bi se dosadašnja praksa
da građevinske radove u Imotskom dobivaju poduzeća s drugih područja. (...)
M. Jović
("Novi list", 9. kolovoza 1999.)
ZAGVOZD - Malo dalmatinsko mjesto Zagvozd smješteno u podnožju
Biokova, posve izvan uobičajenih ruta kazališnih družina, već drugu godinu može se
pohvaliti vlastitim kazališnim susretima na kojima gostuju recentne predstave. Tako su
tijekom ljeta stanovnici Zagvozda imali priliku besplatno vidjeti predstave
"Munchhausena" Vilija Matule, "Pljusku" Nenada Stazića,
"Ubojstvo u katedrali" T. S. Eliota, Glumčev "'Ko je 'ko u
Hrvatskoj", Šoljanove "Starce", Gavranove "Traži se novi
suprug", Šabanov "Gustlsalon", koncert šansona Ivice Percla, a susrete je
protekle subote zatvorila predstava "Bijelo" Dubravka Mihanovića u izvodenju
splitskog HNK. Glumca Vedrana Mlikotu, umjetničkog voditelja kazališnih susreta
"Glumci u Zagvozdu", niti više no skromna sredstva sa kojima je ostvaren
program nisu mogla omesti u optimističnim planovima za neke sljedeće susrete u rodnom
Zagvozdu.
· Kakvi su vaši prvi dojmovi po završetku drugih kazališnih susreta u Zagvozdu?
- Bilo nam je sjajno. Naš je festival jedinstven po tome što su glumci i cijela ekipa
smješteni kod mještana, pa se sve pretvorilo i u jedno lijepo druženje. Susrete je 25.
lipnja otvorio "Gustlsalon" Damira Šabana budući da su ove godine posvećeni
Antunu Gustavu Matošu, a tu ćemo tradiciju nastaviti s drugim hrvatskim književnicima i
u budućnosti. Inače, inicijativu za pokretanje tjednih susreta u malom mjestu gdje
kazališta prije nisu dolazila uz mene su potaknuli moji kolege iz zagrebačkog HNK Žarko
Potočnjak i Darko Ćurdo, a u ostvarenju malu pomoć dobili smo od Ministarstva kulture,
Mladena Čuture iz Gradskog ureda za kulturu Zagreba, Poglavarstva općine Zagvozd i
njegova načelnika Boženka Dedića, te od mnogih prijatelja koji su nam se ponudili za
sponzore.
· Kako ste koncipirali ove susrete i kakav su odjek ova kazališna događanja imala kod
mještana?
- Cilj nam je bio da u ovo malo mjesto u Dalmatinskoj zagori dovedemo kazalište. Ljudi su
prekrasno prihvatili tu zamisao, jako im je drago da u svom mjestu vide poznate glumce
koji kod njih jedu i spavaju. Stoga ne čudi da su svi fantastično ugošćeni. Što se
tiče izbora predstava, o tome se dogovaramo Žarko Potočnjak i ja nakon što odgledamo
predstave tijekom sezone. Naravno, sve radimo s pretpostavkom da iz tog prilično širokog
izbora isključimo velike predstave, budući da za njih nemamo uvjeta. Uglavnom je riječ
o grupama koje kreću na turneju po Jadranu ili malim grupama od jednog ili dvoje glumaca.
Budući da nemamo novaca za pune cijene predstava, glumci dolaze više prijateljski.
Predstave se odigravaju na ljetnoj pozornici ispred Doma kulture, u Domu, te u crkvi Gospe
od Karmela. Zagvozd je poznat i po svojim malim specifičnostima. Tako je ove godine
uvedena titula počasnog mještanina za zasluge u popularizaciji kazališta, a dobili su
je Ivica Percl, Darko Ćurdo, Žarko Potočnjak, Zlatko Vitez i ravnatelj kazališta
"Kerempuh" Duško Ljuština. Prošle su godine glumci Histriona oborili rekord -
u samo 24 sata pojeli su tri janjca, što ove godine nitko nije uspio. (...)
Ž. Bilandžija
("Novi list", 9. kolovoza 1999.)
IMOTSKI, SLIVNO - U selima Zabiokovlja vukovi svaki dan nanose štete
vlasnicima stoke. Tako je u posljednjih nekoliko dana, prema riječima očevidaca, vučica
s dvoje mladih zaklala dva lovačka psa Milana Kusture i Miljenka Marinovića, a Vinki
Talaji vukovi su zaklali dvije ovce i tri koze u zabiokovskom selu Slivnu. Te su štete
samo manji dio onih koje vukovi nanose stočarima Imotske krajine. Stočare posebno ljuti
to što su vukovi zakonom zaštićene divlje životinje i ne smije ih se ubijati, a za
odstrel jednog vuka plaća se kazna i do 40.000 kuna. (V. B. Š.)
("Jutarnji list", 7. kolovoza 1999.)
IMOTSKI - U povodu Dana domovinske zahvalnosti spomenik poginulima u
Domovinskom ratu posjetili su predstavnici Udruge Hrvatski sokolovi, 115. brigade Hrvatske
vojske, Ureda za obranu, Hvidre i Gradskog poglavarstva na čelu s Marinom Bekavcem i
Ivanom Medvidovićem. Uz zvuke Gradske glazbe položili su vijence svježeg cvijeća, a
oprost za poginule branitelje izmolio je fra Jakov Udovičić.
("Slobodna Dalmacija, 6. kolovoza 1999.)
LOVREĆ - Dan domovinske zahvalnosti u Lovreću je proslavljen zajedno
s Danom općine i blagdanom zaštitnice mjesta Gospe Lourdske. Svoj dan Lovrećani su
obilježili svečanom sjednicom Općinskog vijeća i svetom misom u mjesnoj crkvi Sv.
Duha, najvećoj na području Imotske krajine. Prije mise brojni okupljeni vjernici su u
procesiji oko crkve pronijeli kip Gospe Lourdske.
- Onako kako je vjernike pozvala Gospa u Lourdesu, budite pokorni i snažni gospodari
svome duhu i tijelu. Poštujte granicu izmedu dobra i zla i neka vas ne zavedu obećanja
mudrijaša i moćnika koji vjeruju samo u svoj džep, seks i trbuh, rekao je fra Silvestar
Aračić glasoviti propovjednik Imotske krajine koji je predvodio svetu misu.
- Gospa se u Lourdesu u Francuskoj ukazala siromašnoj mlinarevoj kćeri 1858. godine i to
razdoblje poklapa se s početkom francuske revolucije u kojoj je čovjek prvi put htio
detronizirati Boga i htio sam biti Bog. Iz toga je proizišao komunizam čijem smo porazu
bili svjedoci, a nebrojena ozdravljenja u Lourdesu za koja su vjerski neutralni medicinski
stručnjaci potvrdili da su čudesna i dalje svjedoče o snazi vjere, dodao je fra
Araćić.
Na svečanoj sjednici Općinskog vijeća iznesena su nastojanja i dosadašnja ostvarenja
Općine na komunalnom planu, među kojima je najvažnije dovršenje vodovodne mreže.
Najavljeno je i obilježavanje prve godišnjice smrti poznatog imotskog jezikoslovca Mate
Šimundića, te 110. obljetnica rođenja svjetski poznatog fizičara dr. Josipa Olujića.
U povodu Dana domovinske zahvalnosti pukovnik Ivan Mršić je u ime četvrte gardijske
brigade predao plaketu zahvalnosti Općini Lovreć i načelniku Anti Babiću, za donacije
kojima je Općina do sada potpomagala njihovu brigadu.
S. Preljvukić
("Slobodna Dalmacija", 6. kolovoza 1999.)
IMOTSKI - Novouređeni kameni amfiteatar pokraj stare zavjetne crkvice
Gospe od Anđela na staroj utvrdi Topana u Imotskom, oživio je za Dan grada i blagdan
zaštitnice Imotske krajine. Došli su u njega poklonici pisane riječi, ali i
zaljubljenici u glazbu i zvukove mandolina, kao i oni koji traže izvorni imotski humor.
Naime, članovi Hrvatskoga kulturnog umjetničkog društva organizirali su zanimljivu
književno-glazbenu večer pod nazivom Moj Imotski, na kojoj su osim iznimnih glazbenika,
već renomiranog Mandolinskog orkestra Imotski, kojim ravna Antonela Vujević, i klape
Imotski, sudjelovali i imotski književnici, pjesnikinja Gordana Radić-Rako i Boris
Pervan. Čitali su izvatke iz svojih zbirku pjesama, te davno već upisane dogodovštine
iz imotske svakodnevice. Poseban pečat ostavili su članovi društva Bakove svečanosti
humoresknim igrokazom "Imotski unazad 70 godina" u izvođenju Marije Kukulj,
Ivana Bekavca, Josipa Zena i Zorana Mustapića. Pod osmišljenom režijom već znanog
redatelja Nikše Leke, ova humoreska "legla" je imotskoj publici, pa su
izvođači bili nekoliko puta prekidani dugotrajnim pljeskom.
Na kraju je iznimna večer "začinjena" i predstavljanjem drugog izdanja
kulinarskog priručnika Maje Nikolić "Imotski na pjatu", te natjecanjem
Imoćanki u pravljenju najukusnije torte.
Sve u svemu, kako prepričavaju Imoćani, jedna večer koja će ostati u pamćenju, ali i
večer koja je pokazala svu raskoš ovdašnjih kulturnjaka, kojima se i postavlja zadaća
da konačno osmisle sivu kulturnu svakodnevicu Imotskog, i ne samo u prigodama poput ove.
B. Ćosić
("Slobodna Dalmacija", 6. kolovoza 1999.)
IMOTSKI (Stina) - Blagdan Gospe od Anđela i Dan Imotskog Gradsko je
poglavarstvo, uz predstavnike Udruge obitelji poginulih hrvatskih branitelja, obilježilo
u ponedjeljak polaganjem vijenaca na spomeniku podignutom u čast poginulih na kuli
Topani.
Na svečanoj sjednici gradonačelnik Ante Lončar je, osvrćući se na proteklo razdoblje,
istaknuo kako će koncem ljeta početi dovršenje svih objekata koji se grade dodijeljenim
kreditom Hypo banke. "Imotski će u rujnu postati veliko gradilište, te će u 2000.
godinu ući s posve riješenom komunalnom infrastrukturom", obećao je Lončar.
Na sjednici je gvardijanu imotskog Franjevačkog samostana fra Anti Babiću uručena
zahvalnica Grada za projekt "Muke" ostvaren u travnju. Primajući priznanje
gvardijan je napomenuo kako franjevci ne teže za slavom, tek za humanim ciljem koji je
postignut u duhovnoj obnovi mladeži. (M. J.)
("Novi list", 4. kolovoza 1999.)
IMOTSKI - Budnicom Hrvatskoga puhačkog orkestra Gradske glazbe,
polaganjem vijenaca pred spomenik poginulima za Hrvatsku i svečanom sjednicom Gradskoga
vijeća obilježen je Dan grada i blagdan Gospe od Anđela, zaštitnice Imotske krajine.
Ispred spomenika palima za Hrvatsku, gradonačelnik Ante Lončar i Marin Bekavac,
predsjednik Gradskoga vijeća, položili su vijenac, uz zvuke "Lijepe naše" i
"Tišinu" u izvođenju Gradske glazbe. Molitvu odrješenja za sve poginule za
Hrvatsku izmolio je fra Ante Babić, imotski gvardijan. Hrvatskom himnom i minutom šutnje
za sve koji su dali svoje živote za slobodnu i nezavisnu državu Hrvatsku započela je
svečana sjednica Gradskog vijeća. Gradonačelnik Ante Lončar je naglasio nezadovoljstvo
onim što je učinjeno za prošlu godinu dana. Posljedica je to zabrinjavajuće slabog
stanja u gradskom proračunu iz kojega su se, uz brojne teškoće, jedva zadovoljavale
najosnovnije potrebe. Raspoloživi novac uglavnom se trošio za predškolski odgoj, šport
i kulturu te (ponešto) za komunalnu infrastrukturu. Zbog toga je, naglasio je
gradonačelnik, jedini spas bio u zaduživanju grada kod inozemne banke uz jamstvo Vlade
RH. Kredit će uskoro biti ostvaren te će početi radovi na asfaltiranju prometnica,
gradnji vodovoda i kanalizacije, kao i javne rasvjete te uređenju parkirališta...
I. Gudelj i B. Ćosić
("Slobodna Dalmacija, 3. kolovoza 1999.)
SVETI
JURE - "Rajska djevo kraljice Hrvata", odjekivala je jučer biokovskim
vrletima na kraju koncelebrirane svete mise koja se jednom godišnje održava na Svetom
Juri, najvišem vrhu Biokova. Misu je predvodio msgr. Vlado Košić, pomoćni biskup
zagrebački uz koncelebraciju don Ante Vrankovića, župnika Krstatica, i don Ivana
Purića, župnika biokovske Župe, te ostalih svećenika. Više od tisuću hodočasnika
došlo je na zagovor Svetom Juri, a okupljanje vjernika, osobito onih koji su stigli
pješice, započelo je još u petak. Vjernici su stizali iz Makarske, Splita, Imotskog,
BiH, a neki i iz udaljenih europskih zemalja.
- Čoviku starom je daleko, ali hvala Bogu, samo polako i dođe se - kaže nam barba Ante
iz obližnje Župe. Lakše je bilo Stipi Boijću, on je na najvišem biokovskom vrhu
`doma', i svake godine sudjeluje u misnom slavlju.
Crkva Sv. Jure, najviše svetište u Hrvata, sagrađena je u blizini stare srušene crkve
1968. godine, a 1989. obnovile su je župe imotskog, biokovskog i makarskog dekanata te
mnoštvo vjernika i hodočasnika koji je pohode svake godine. (sv) Snimio I. Čagalj
("Večernji list", 1. kolovoza 1999.)