|
Luka Puljiz - zaboravljeni imotski pjesnikZa Luku Puljiza s pravom se može reći da je zaboravljeni imotski pjesnik. Rođen je 24. X. 1913. u Runovićima od oca Marijana i majke Ive rođene Babić. Roditelji poljodjelci živjeli su od proizvodnje duhana, više gladni nego siti. Bježeći od takva života, 1926. odlaze u Slavoniju s trinaestgodišnjim sinom Lukom. Izabrali su Osijek drugim zavičajem, gdje je Luka svršio srednju školu pohadajući jedan dan nastavu, a drugi radeći u tvornici.Kao srednjoškolac počeo je pisati i obznanjivati pod pseudonimom Luka Marijanov. Prve je stvarce obznanio u dobniku Mladost, a poslije u tisku i drugdje. Što je sve napisao i gdje je što obznanio tek bi valjalo iztražiti. Od 1935. bio je novinarom i to mu je bilo glavno zanimanje. Od 1935. do 1936. predsjednikom je Hrvatske omladine u Osijeku, zbog čega je morao iz Osijeka otići u Vukovar gdje je živio do 1941. suradujući s osječkim Hrvatskim listom. U Vukovaru je pokrenuo tjednik Srijemski Hrvat. Kad je 1941. g. uspostavljena Nezavisna Država Hrvatska, odlazi u Zagreb gdje je urednikom dnevnog lista Nova Hrvatska. Angažira se kao voditelj hrvatske mladeži. Službovao je u Vukovaru, Banjoj Luci i Sarajevu, a ubijen je 1945. kraj Bleiburga. Osim novinarskoga rada i rada s mladeži pisao je i pjesme i obznanjivao ih u listovima i dobnicima. Sabrao ih je i obznanio dvije zbirke: ZAPISI O SIROMACIMA / Novo doba, Vukovar, 1942./ i DRAGA ZEMLJA /Sarajevo, 1944./. Ime zabiravljenog imotskog pjesnika do kraja osamdesetih u Domovini je rijetko spominjano, a nakon kraha socijalizma kratke crtice o Luki Puljizu uvršeno su u neke preglede hrvatske književnosti. O njemu su pisali Ivan Raos, Tom Smerdel, Vinko Nikolić, Ivan Alilović i Ivan Juroš. (Radovi posljednje dvojice omogućili su nastanak ove kratke crtice!) |